Danas sam bila željna šetnje u tišini...

Po plaži ovoga lijepog otoka, razmišljajući o toj čarobnoj zemlji

Nigdjezemskoj...

Postadoh kao Odisej..

Plovim...

A moja Itaka me čeka..

I Penelopa,koja svoju vjernost sažima u misli ljubavi, koje nijedna razdaljina ni  dubina, ni vjetrovi orkanski, ne mogu spriječiti da dođu do mene...

Možda jesam sa vama objektivna, ali često sam prema sebi subjektivna, i to prenosim vama..

Nadam se da vas nisam zamorila..

Pa evo..Malo sam fotkala po otoku, i poklanjam vam par lijepih slika..

Svaka nešto divno poručuje.

Recimo ova:

Sidro moje nade je toliko veliko, da nije dovoljan samo jedan čovjek da ga podigne...

 Ili ova slika:

Jedan maleni oblačić  na vedrom nebu, nikad ne može trajno zakloniti sunce, niti učiniti dan sivim do kraja...

 

Ostale slike, neka govore za sebe...

 

 

 

I..Šaljem vam jedan lijep video..ajde..da koristim malo vezu vd urednika..malo će podrapati stranicu.. Predivan je..

Ali svakako, pogledajte ga u velikom formatu..

Prijedlog za top članke objavit ću posebno..

voli vas

Wendy