Često nekoga sretnemo na ulici...dovoljno je da se nasmijemo jedno drugome i već je u našem životu. No uvijek se postavlja pitanje koliko će se zadržati i hoće li ostaviti trag? 

Možemo se i dotaknuti teme nekog određenog zajedništva s tom osobom ili osobama...no, čuvaj se sjene u ljudima! 

I gdje je zajedništvo? Svi jedan, jedan za sve? Možda je to samo još jedna maska novopečenog društva 21.stoljeća. 

A tek ljudske vrijednosti... možda je moja serija članaka "Human nature iliti ljudska priroda" tek puki početak ove priče.

Zlatne vrijednosti čovjeka, izgubljene su. Pale su u sjenu i danas umjesto zajendištvu, civilizacija sve više teži k osamljivanju i tehnologiji...ili se ja krivo postavljam u odnosu na temu? 

I koji su to sretni ljudi? Ima jedna dobra izreka...

"nisu sretni ljudi koji su zahvalni, nego zahvalni ljudi koji su sretni"

I oni koji vjeruju u reinkarnaciju možda i shvaćaju poantu te izreke, ali i karmu dobro razumiju. Nekim stvarima ne možeš pobjeći koliko god se trudio, no uvijek ih možeš ublažiti svojom duhovnosti i sačuvati se...biti zahvalan na svom malom svijetu, i biti sretan beskrajno! 

I to je umjetnost u kraciji ljudskog bića. Nema više tajni. Duše, čuvajte svoje hramove, u njima prebivate vi! 

I nije da mlad teži mladosti, već star teži mladosti, a mlad mudrosti :)

Zavirite u sebe i pronađite se. Tko ste vi zaprvo?