Danas sam se malo popela na osmatračnicu..Svladala sam nelagodu od visine, i naprosto uživala u predivnom pogledu ispod i iznad mene..

I gle, dogodilo se čudo: Razmišljajući o savršenstvu Ljubavi  odjednom sam vidjela da su oni na palubi, koji bi po nekom zakonu fizike trebali biti maleni poput mrava, bili svi jednako veliki , kao i ja, na osmatračnici..

Galebovi iznad mene, dupini koji su  se igrali u valovima, svi smo bili jedna misao, jedan oblik, jedan dah...

I svi su plesali jedan te isti ples radosti, spajajući nebo sa zemljom..

Ponovo se vratio onaj divan osjećaj, kojeg sam jednom osjetila:

Bila sam jedno sa svima, jednaka kao svi, a opet, odvojena i svoja, u svoj svojoj punini...

 

Shvatila sam da moj odabir trenutka itekako dotiče odabire drugih..

I zato sam danas počela sa Ljubavlju..

I njom završavam ovaj dan...

Bilo je lijepo...

Tu i tamo sam se nasmijala od srca, ali i zamislila.. Nad nekim istinama, koje su zapravo debela laž, a koriste se, da se ljude odvrati baš od te ljepote ljubavi, koja svaku laž briše...

U tim mislima vas ostavljam..

Laka vam i ugodna ova lijepa ljetna noć..

Vaša Wendy.

Prijedlog za top članke:

"Lijevo rame"-Bib

"Toksični otpad u Jadranu"-MGračan

"Sokratova tri sata"-MLabos

"Ljekovita svojstva oraha"-Karlo