Prema legendi, svećenik Dagda imao je prekrasnu veliku harfu. Kada je došlo do rata harfu su mu oteli neprijatelji i odnijeli ju u napušteni dvorac. Dragda ih je pratio i kada je došao do dvorca pozvao je harfu i ona je došla k njemu. Budući da su bili najbolji prijatelji, on i njegova harfa, odlučili su prevariti neprijatelje.

 Dagda je prošao rukom preko harfe i ona je zasvirala pjesmu suza. Neprijatelji su zaplakali kao mala djeca. Zatim je Dagda ponovno prošao rukom preko harfe i ona je sada svirala glazbu sreće, a svi neprijatelji udarili su se smijati. Kada je Dagda posljednji puta prešao rukom po harfi ona je počela svirati glazbu snova, a prisutni su, pogodite, zaspali. Svi osim Dagde koji je tako mogao pobjeći sa svojom harfom. Od tada, harfa je jedan od nezaobilaznih irskih simbola, a možete ju naći na svakom koraku. I svakom Guinnessu.