Vrlo opak grof imaše dobra i pobožna slugu. Služio mu on vjerno četrnaest godina. I vazda govorio grofu da tuđega ne otima: »Bolje je imati malo poštenjem, nego još jedankrat toliko prevarom!«

  I obolio grof iznenada. Pa zapovijedi slugi da mu donese u zdjeli dobroga vina i dvanjke pune zlatnika. Sluga mu sve to donese, a grof se sa svime time zapre u sobu. Sluga pak virne kroz luknju. I ugleda, kako je grof one zlatnike istresao u zdjelu, pa ih zatim posrkao žlicom. I zatim umre grof te ga djenu u grob. A slugi žao onih zlatnika, što će istrunuti sa grofom u grobu. I naljuti se sluga na grofa, kako nikad ne bijaše ljut na nj u četrnaest godina: »Ma, kad mi ne ostavi ništa, uzet ću ja to iz groba«, veli sebi. »Rasporit ću ga i pokupiti iz njega novac!« Pođe on obnoć i dođe grobljanskim vratima, a na grobljanskom zidu sjedi vrag. Čeka on slugu:

  - Adje brzo, pomoći ću ti otkopati i onda ćemo dijeliti. Tebi blago, meni tijelo!

  - Pošteno! – pomisli sluga i prista. Došli vrag i sluga do groba.

  - Uzmi samo onu grudu iz groba – reče vrag – što ju je svečenik poškropio svetom vodom. Ne mogu je uzeti jer je blagoslovljena. A onda pusti mene da je toga grofa otkopam! – I sluga hiti grudu, a vrag izrve svu zemlju. Proruje je kao krtica i grofa iskopa.

  - Hoćeš li mi ga rasporiti – moli sluga – da se dokopam svojih zlatnika?

  - Ne treba – reče vrag – Nasadit ću ga na glavu, a kako je mrtvac ukrućen, iskotrljat će mu se novci iz usta.

  Osovi ga i tada zabljeska. Zagrmi tako silno da sluga od silna straha padne kao mrtav. Takne ga vrag prstom:

  - Ne boj se! To moji pod zemljom lože golem oganj. Peći će grofa. Tebi evo zlato, a meni tijelo!

  I pođe vrag s grofovim tijelom u pakao, a sluga ostade sa zlatnom hrpom. Poravna grob i ode kući pjevajući. A pjevušio je i vrag. Smije se sebi u brk: »Ne zna onaj sluga, da ću ovako i njegovo tijelo odvuću u paklenski oganj. Dovest će ga onamo ono njegovo zlato!«

http://hrvatskimitovi.com/legende-i-predaje/gorski-kotar/grofov-sluga/