Zeleni most

U spomen na mojeg brata Brunu koji si je oduzeo život (11.10.1975. - 7.12.2007.).

Bar jednom u životu most zeleni treba prijeći
preko rijeke vatrene,
dok s druge strane zemlja
prostire se u tmini.
Ne znam što me čeka,
tek naslutiti zora se dade.
Most je kamen čvrst,
no strah je tu jači.
Tama i na ovoj strani pogled mi mrači,
ne ostaje ništa više za slavit.
No most prijeći!?
Oči moje ne vide širok put i stazu čvrstu,
potporanj od stijene iz utrobe zemlje.
Strah, oklijevanje, nesigurnost, sve je što imam,
vatrena rijeka buči, razum gubim.
Vjere nemam, nade, nikog.
Tama iza, tama naprijed, most ne vidim.
Samo rijeku vatre što milosti nema.
Kuda?
Sljepilo me hvata, pravac gubim,
dok svjetlo se posljednje gasi
u očaju,
dok rijeka u njedra me svoja prima...

~

Plamen čisti dušu moju, mrena se kida,
anđeo kojeg znadoh nekad, tu kraj mene stoji.
Most ne mogah prijeći, ali greške nema.

(7. prosinca 2008.)

www.boris-pecigos.com

Zeleni most
2007., akril na platnu, 50 x 40 cm