Moj voljeni vulkan

Zar još jedna erupcija kamena rastopljenog
uz gromku buku iz bezdana kulja vrelog!?
Zar opet zemlja se trese dok tutnji u daljini
a žar poput kiše prekriva tlo mi znano!?
Vatre goleme, bez milosti dolinom se šire
koja plodna jednom bješe...
Zar opet to gledam!!?
Grmljavinu strašnu, tminu gustu neprovidnu,
sile umu neshvatljive gdje tek zrno sam sitno.
Nije mi to novo - vulkan znam taj dobro,
prijatelji smo mi stari, od začetka dana
on tu je, pratitelj moj vjerni.
Kad rigat krene milosti nema, strah me prožme
jer od ognja tog malo što osta.
No oku nevidljivo tu krije se čudo,
život novi kao Feniks iz pepela niče,
čist i nevin kraj stošca uspavanog,
raste i buja, cvjeta i plodi...
...u vječnoj mijeni s kojom mirit se moram.

(4. veljače 2009.)

www.boris-pecigos.com

Moj voljeni vulkan
2007., akril na platnu, 80 x 100 cm