Vodenica u mojoj glavi
Neprekidno melje, melje...
Umjesto žita finog
Sve odnekud kukolj i neko kamenje
Pa ispada samo nejestivo brašno
Sve čupave brige, repati strahovi
Rogate tuge i čudovišne
Pojave druge,
Pogledati ih baš je strašno...
Nalažem sada, kao dobar vlasnik njen
Služiti je samo pravim žitom
Izabranim dobrim štivom
Magicusa – odličnog ukusa...
Da ispadne brašno fino, meko
U obliku misli blagih, mudrih
Od kojeg ću ispeći odmah
Slatke radosti kruh
Kolač od smjeha bezazlena
Hranu za vedar duh
bglavac
edin.kecanovic
