Na granici svjetlosti i tame
U suton – oči Svjetlost slave
Jer kroz Svjetlost samo Duša vidi svijet Spokojna, sigurna i mirna...
U suton Svjetlost bitku privremeno gubi
I predaje se osvajajućoj tami
A duša bez Svjetla
Postaje uznemirena
Uplašena i nesigurna
Zato ona oči sklapa i u san se sklanja
Dok ponovo ne bljesne
Prvi svjetlosni zrak...
I kao što se u suton dan i noć smjenjuju Tako se često i u nama
Pojavi suton
U kome se bore Svjetlost i tama
I samo od nas zavisi
Da li ćemo pred tamom oči zatvoriti
I u Svjetlost se pretvoriti
irida
bglavac
