DANI MOJI - MOJI BRZACI

Života mog dani svi
K'o brzaci su pomamno
Jurili...

Dani djetinjstva mog
Bili su brzaci bezbrižni
Uglavnom
Ko jaganjci skakutali
Zaigrani, nasmijani
Radoznali i nestašni
Otkrivali su svijet...

Ponekad padali
I tiho plakali
Jer svijet je bio
Grub...

Jurcajući neosjetno se slili
U brzake moje mladosti
Brzake što su ljubav krili
Pjenušali čežnjom
Žuborili snom
Rasprskavali se željom...

Onda su se dani ti
Nemirni i luckasti
S nekim drugim danima sreli
Zagrlili i spojili
U brzake raspjevane
Umnožene i lagane
Ponekad tihe i razdragane
A ponekad bučne i podivljale...

Ponekad se sudarali
Preko trnja briga valjali
Tromi i teški
O kamenje života udarali
I razbijali...

A ponekad se milovali
U igri uživali
I kako su znali
Nebu su svoju pjesmu pjevali...

Kud jurite brzaci moji?
Da se slijete u more
Svih nestalih dana
U more zaborava?
Kakav trag ostat će za vama?
Možda tek poneko sjećanje
Za kratko vrijeme
Možda poneki stih
Što nekom će značiti nešto
Možda će još neko oko sjajiti
Sličnim sjajem
A možda neki osmjeh sličan
Smješiti se sreći...

Kud brzate brzaci moji
Vi što nosite sve
Čime moja duša diše
Molim vas
Samo malo zastanite
Malo usporite
Obećavam
Voljet ću vas i cijeniti
Mnogo, mnogo više...