Vrijeme u našem materijalnom svijetu ima svoj slijed koji većina ljudi prihvaća kao prošlost, sadašnjost i budućnost.

I toga smo manje-više svi svjesni.

Također smo sve više svjesniji da je vrijeme osobni doživljaj i da mjerne jedinice kojima mjerimo vrijeme, nisu ''realni'' pokazatelj našeg doživljaja ''trajanja'' vremena.

Tako nam ugodne situacije ''ubrzavaju'' vrijeme, a neugodne situacije to isto vrijeme ''usporavaju''.

 

U cjelovitosti života (Bogu, Svemiru, Ljubavi, Duhu) nema takve podjele, sve je sadašnji trenutak koji traje vječno.

 

Kada gledamo sa materijalnog aspekta življenja, većina ljudi bi se složila da vrijeme dijelimo na ono što se dogodilo-prošlost, ono što se događa-sadašnjost i na ono što će se dogoditi-budućnost.

Ako tako gledamo na slijed vremena, tada je sadašnjost buduća prošlost ( moje sadašnje pisanje će u vrlo skoroj budućnosti postati prošlost) i oko toga se vjerojatno većina nas slaže.

 

Ali ako je sadašnjost buduća prošlost, zašto budućnost ne bi bila sadašnja prošlost ili prošlost sadašnja budućnost.

Ako je sve cjelovitost, ako je sve na putu od ishodišta ka ishodištu, zašto i vrijeme ne bi imalo svoju cjelovitost ili ukupnost.

Ako se postavilo pitanje, znači da odgovor već ''odavno'' postoji.

A kako je sve istina- onda je i ovo istina.

 

Puno mira, radosti i ljubavi svima koji ovo čitaju.