Naziv stogodišnjak odnosi se na osobu koja je starija od 100 godina. Budući da je životni vijek ljudi diljem svijeta ispod 100 godina, osoba koja se naziva stogodišnjak istovremeno je povezana s pojmom dugovječnosti. Puno su rjeđe osobe koje su doživjele 110 godina života (1 od tisuću stogodišnjaka), dok su najrjeđe one osobe koje dožive više od 115 godina života (1 od 50 000 stogodišnjaka). U SAD trenutno postoji najveći broj stogodišnjaka u svijetu. U rujnu 2010. godine zabilježeno ih je 70 490, dok ih je u Japanu zabilježeno 44 449.
Ukupan broj stogodišnjaka na svijetu nije u potpunosti poznat. Prema popisu stanovništva, 2009. godine bilo ih je otprilike 455 000. Brojni podaci pokazuju da su stogodišnjaci diljem svijeta iznimno lucidni ljudi, s iznimnim kognitivnim sposobnostima, velik broj ih još uvijek radi, ne boluju od nikakvih staračkih bolesti te funkcioniraju kao da imaju barem 30, 40 godina manje nego što ih doista imaju. Također, većina njih nije tijekom života redovito vježbala, pazila što jede te su redovito konzumirali alkohol i cigarete. Iako danas postoji jako puno teorija vezanih uz dugovječnost, brojna istraživanja stogodišnjaka ne potvrđuju važnost pravila koja navodno doprinose dužem životnom vijeku.
U skladu s tim, postavlja se pitanje: zašto na svijetu ne postoji veći postotak stogodišnjaka? Zašto većina ljudi najčešće umire u 70-im ili 80-im godinama života? U mnogim zemljama i kulturama na starost se gleda kao na fazu u kojoj se ljudi pripremaju na smrt. Sve što su mogli u životu napraviti su napravili i sada im samo preostaje da dočekaju dan kad će napustiti ovaj svijet. Jeste li se ikada zapitali je li nužno da u starosti obolimo od određenih bolesti, postanemo senilni i izgubimo volju za životom? Odgovor je–ne!
Budući da starost ima svoja pravila i zakonitosti, ukoliko ljudi potpadnu pod utjecaj tog razdoblja života, početi će vjerovati u ono što to razdoblje nosi te će im se upravo takvi scenariji početi u životu događati. Primjerice, mnogi ljudi koji su imali nekoga u staračkom domu svjedoče o tome kako se u vrlo kratkom roku zdravstveno stanje tih ljudi pogoršalo i/ili ti ljudi su čak umrli prije nego što im je bilo vrijeme. Zašto? Stvar je vrlo jednostavna – starački domovi imaju svoju nevidljivu strukturu funkcioniranja koja stvara upravo takve scenarije s većinom ljudi. Svako životno razdoblje, svaki odnos, svaka okruženje u kojem se krećemo predstavlja određeni obrazac koji ima svoja pravila. Većina obrazaca koji nas okružuju su kolektivni i mi ih nesvjesno preuzimamo na sebe, a samim time i njihov utjecaj na naš život.
Ono što možemo napraviti je izabrati pod utjecaj kojih obrazaca ćemo se pustiti, a koje ćemo ljubazno zaobići.
edin.kecanovic
