ŠTO JE MENE VRIJEĐALO….!

Zlatan Gavrilović Kovač

Za razliku od Vaska Vukoje koji govori o Dubrovniku za vrijeme Domovinskoga rata ja bih htio reći par riječi o zagrebačkoj djeci I o tome što je mene u ratnim okolnostima posebno tangiralo a čemu nisam znao izaći na kraj. U tom općem rasulu I kaosu rata mislim da su djeca posebno teško prolazila I teško se snalazila I činilo se da je svaki novi dan sve gori I svirepiji pa onda nije čudno da smo kao obitelj pokušali pronaći neko drugo mjesto gdje bi otpočeli sa novim životom. Kao primjer naveo bih samo tri slučaja besmisla pored njih bezbroj kojima je Ezra bio okružen I suočen u njegovoj dnevnoj borbi za opstanak. Jer su se ta djeca mlatila među sobom I to do nevjerojatnih ishoda, međusobno psovala I jedne druge izazivala na dvoboj I obračune , urlikala ulicama zagrebačke Trešnjevke sa bojnim pokličima He man, master of the Universe, naganjala se na plotove I ograde školskih dvorišta….jednom riječju bilo je to čisto rasulo obitelji I odgoja djece. Koliko sada to pamtim prvo se otpočelo sa takozvanim GUMENJAKIMA a to su male gumene igračkice koje se stavljaju na prste I koje su naša djeca jako voljela jer su bili neobični I neuobičajeni mada su bili tako krojeni da su u neku ruku razvijali sadističke tendencije kod naše djece. Te su igračkice poznate I ovdje u Australiji I one se ovdje zovu UGLY FINGER PUPPETS I kao primjer ovdje dostavljam I fotografije tih puppetsa mada su ove zagrebačke bile daleko teže jer su na primjer bile krojene kao prsti kroz koje prolazi velika udica ili takve slične bedastoće. Ne bih vam sada mogao objasniti kako sam se osjećao gledajući Ezru sa prstima punim tih puppetsa ali je svakako istina – nikako dobro nego žalostan od stvarnosti jer je I njegova najbliža obitelj u tim dramatičnim vremenima , kao što je to bio njegov djeda Slavko Rex pa onda Zvonko Čordašić , smatrala da je potrebno sakupljati ratne rekvizite kao na primjer čahure ili gelere od mina kao dokaz strahota kojima su Hrvati izloženi u ratnome obračunu sa srbočetničkom JNA. Tako se između tih finger puppetsa I gelera od mina I čahura metaka nije mogla pronaći nikakove razlika nego je sve bilo uvijeno u opći besmisao rata I ratne propagandne kojima smo bili izloženi I svakodnevno bombardirani do neslučenih granica izdržljivosti. Jer je cijelu tu atmosferu rata trebalo psihološki izržati a to je bilo užasno teško. A onda je na zagrebačku televiziju pristigao američki crtani film ili serija pod imenom He man koja je bila namjenjena djeci najmlađega uzrasta I koja je bila prikazivana u udarnim terminima u jutarnjim satima. Djeca su nakon odgledane epizode urlikala ulicama Trešnjevke He man, trčala I skakala ...master of the Universe...i naravno mislila kako je to prekrasna zabava ali je istina da je ta zabava krila iza sebe tešku stvarnost ratnoga sukoba u kojem se upotrebljavaju posljednja čuda tehnike koja su se sada mogla djeci predstaviti u jednom jednostavnom I lako prihvatljivom obliku . Jer je taj crtani film bio prvi slučaj javnoga predstavljanja najmodernijega naoružanja kao što su to na primjer laserske puške ili laserski topovi, oružje sa toplotnim zračenjem, letjelice posljednje generacije….i to dakako u animiranom obliku pristupačnom dječjoj mašti I dječjoj igri. I činilo se da Hrvatska prvi puta otkriva lasere I suvremenu ratnu tehniku mada smo mi I ranije bili izloženi teroru naoružanja samo što je ono bilo ispod svake kritike I izvan realnoga vremena kao klasično I zastarjelo. A sada su nam se oči otvorile pa smo prestali biti pijani majmuni koji mutno gledaju najsuvremenija ratna postignuća, nego smo postali sudionici velikoga svjetskoga projekta nezadrživoga rasta koji nas oslobađa od svake bijede I neimaštine. Da čovjek pukne od smijeha! A onda je nakon ovih čudesa pristigao NINTENDO 64. To je kasnije nazvano Play station, tako mi se čini, a to je naprava poput televizije u kojoj je moguće simulirati pokrete uz pomoć ručnoga navigatora pa onda možete I sami proizvoditi razne učinke koji postaju vidljivi na ekranu. U to Ezrino najranije vrijeme bila je jako popularna I ovdje u Australiji igra sa Jamesom Bondom, tajnim agentom 007 koja se zvala GOLDEN EYE 007 u kojoj je bio cilj poubijati što više ruskih vojnika I generala kako bi se u igri dobilo najviše bodova. I ovdje je čitava igra bila dio cijele propagandne mašinerije Zapada u kojoj je trebalo Ruse prikazati kao zle I opake ljude a to se dobrim dijelom odnosilo I na aktualni sukob kod nas je se imalo pri tome na umu Srbe kao okrutne partizanske vojnike. I onda sam shvatio da je to čitava industrija namjenjena djeci najmlađega uzrasta I da se ta kolosalna građevina kapitala, tržišta I novca nadvila nad običnom ljudskom egzistencijom na način da je svaki otpor već na samome početku osuđen na propast. Ne mislim da je danas bilo što drugačije ali je razlika od onoga koji je time direktno tangiran od onoga koji mirno promatra svijet u zavjetrini. Velika je to razlika….