Ruanda

 


Ruanda 1994. godine

Najmocnije oruzje za spasavanje svijeta "Mozda ne mozemo sprijeciti da ovaj svijet bude mjesto na kojemu djeca dozivljavaju mucenje. Ali, mozemo smanjiti broj djece koja ce ga dozivjeti. A, ako nam vi u tome ne pomognete, tko nam drugi na svijetu moze pomoci?" rijeci Albert Camusa, koje je Robert F. Keneddy citirao 1968. godine, netom prije atentata.


Putujuci svijetom, vidio sam mnogo ocaja. No, nisam bio sposoban izbjeci pouku koju bih, zbog njezinih posljedica, volio zaboraviti: na snazi je pradavan bioloski imperativ nadziranja sredstava za zivot (kao sto je hrana), a najjaci je u vrijeme sukoba...

...Upravo sam se vratio iz Gome, na granici Ruande i Zaira. Ondje boravi vise od milijun i pol
izbjeglia, a stotine njih svakoga sata umiru od kolere. Posjetio sam i grad Bukavu u Zairu gdje se u jednako ocajnim okolnostima nalazi oko 500000 ljudi. U Gomi, koja se nalazi u lancu Virunga, zemlja je tako tvrda da je ne mozemo probiti lopatama pa zbog toga ne mozemo pokopati mrtve.
Patnja koju sam vidio svojim ocima toliko je strahovita da smatram kako vas o tome moram zurno obavjestiti. Salem mora pomoci prezivjelima, a osobito brojnoj sirocadi, djeci koja su ostala bez obitelji i plemena, koja scucurena i sama umiru od gladi...

...Na putu u Bymbu, uz glavnu cestu za Kigali, vidjeli smo kilometar dugu povorku ljudi koji su strpljivo cekali podjelu hrane Crvenog krza. Buduci da se vecina izbjeglickih logora nalazi na planinskim vrhovima (jedina raspoloziva zemlja, neuporabna za druge svrhe), veliki kamioni Crvenog kriza ne mogu stici do njih pa hranu dijele uz glavnu cestu...

... Jucer je dvoje nase djece poginulo od mina jer su u polju blizu logora trazili hranu. Vise od 55 posto sticenika nasih logora su djeca bez roditelja. Da bi djeca prezivjela, Salem im mora pomagati duze vrijeme...

...Situacija je strahovita, placem kad god me netko ne vidi, a nakon prizora ocaja i nesrece ne mogu pojesti ni zalogaja. Ljudima u nasem kampu obecao sam da cu se uskoro vratiti s jos hrane i lijekova, ali im nisam mogao tocno reci kada cu se vratiti jer je situacija vrlo nestabilna, a tako tesko dolazimo do namirnica...

... Izvjesce me je podsjetilo na moj prvi posjet Ugandi i na "vic" koji mi je strai etiopski svecenik ispricao da bi ublazio napetost i umirio moje jecaje nakon sto smo cijeli dan bespomocno promatrali kako djeca umiru od gladi. Rekao je: "Sto dobijes kada nahranis tisucu izgladnjelih izbjeglica?" na sto sam odgovorio da ne znam, a on je dodao: "Deset tisuca izgladnjelih izbjeglica!" i poceo se histericno smijati.
Iako sam plakao, i sam sam se poceo neobuzdano smijati; za obojicu je to doista bila neka vrsta bizarne histerije. No, otada me proganja sljedeca misao: prenapucenost je jedan od najvecih uzroka unistenja ovoga planeta, a time i covjecanstva...

... Svaka je osoba dobila kolicinu koja bi odgovarala cetvrtini limenke graha, jednom paketicu smrznutoga kukuruza i trideset mililitara ulja. Od toga je svatko morao zivjeti dva tjedna...

... "Plodite se i mnozite!": od Jakovljeve zelje za mnostvom djece do Salomonove zelje za mnostvom zena i prileznica, ta je prastara izreka bila imperativ dok je covjecanstvo bilo malobrojno, a sredstva za zivot posvuda uokolo...

... Nevolja je u tome sto smo osposobljeni za prezivljavanje u svijetu koji vise ne postoji - svijetu s malo ljudi i s obiljem prirodnih bogatstava. Sada kad se jednadzba preokrenula (mnogo ljudi, oskudna prirodna bogatstva), vjerski i
politicki vodje nemaju hrabrosti suociti se s novim cinjenicama...

... Procitavsi drugu poruku, rekao sam Herr Mulleru: "Ljudi me cesto pitaju zasto se uopce bavimo dobrotvornim radom jer tako samo hranimo ljude kako bi kasnije opet gladovali ili poginuli u ratu."
"Svi umiru", rekao je Herr Muller. "Cak cemo i mi umrijeti."
"Ali, cini se da dobrotvorne ustanove katkad cine vise stete nego koristi."
"Vise stete no sto je cine politicari i vojske koji izazivaju glad?"
"Znate sto zelim reci. Ne bi li, dugorocno gledano, bilo bolje kada bismo poucavali o metodama kontracepcije?"
"Thomas, moj ucitelj Abram Poljak cesto mi je govorio da je "Baumhertzig" nase najmocnije orudje u spasavanju svijeta. Znas li sto znaci ta rijec?"
"Milosrdje, zar ne?"
"Ne sasvim. To je mali cin samilosti. Mali cin samilosti, osobito ako ne proizlazi iz zelje za priznanjem, ugledom ili pohvalom, izaziva eksploziju u duhovnom svijetu. To je mocno oruzje. Nista nije mocnije pa stoga svaki dan moras traziti Baumhertzing cak i ako je to uklanjanje gliste s ulice. A ako to cinis u tajnosti, moc je tisucu puta veca. Zbog toga se Isus u "Propovijedi na gori" toliko mnogo puta osvrnuo na to, govoru o molitvi, o davanju, o dobrim djelima i o pomaganju neprijatelju. Sve je to Baumhertzing."
"Ljude, dakle, hranimo zbog toga sto je to duhovan cin?"
Stisnuo je saku. "Ja!"
"Cak i ako ce kasnije umrijeti?"
"Svatko ce umrijeti prije ili kasnije. Ali, ako mozemo spasiti neciji zivot, barem na jedan dan, tada to moramo uciniti. B-g nam je dao zapovijed i moramo ih izvrsavati."

... No, istodobno sam, jasnije no ikada, uvidio da je besmisleno ocajavati: tako ne postizemo nista, vec samo poricete Duh. Ispravno je postupiti ispravno... cak i ako se situacija doima beznadnom.
Tko ce, doista, biti vodja za mir? Sto vas, u ovom trenutku, sprecava da poduzmete nesto u korist cijelog covjecanstva? Mozda nista. No, mnogi se suzdrzavaju jer se smatraju nedostojnima ili smatraju kako nisu dovoljno "krijeposni" da bi cinili dobra djela...

... Ali, tko ste vi da biste poricali vlastiti duh?
Buduci da su zbog toga mnogi zaglavljeni u proslosti (ne zive u sadasnjem trenutku), zaglavljeni u inerciji, vrlo je vazno govoriti o tome.  

 


Napomena: Dio teksta iz knjige Thom Hartmann, PROROKOV PUT, Dozivljaj sile zivota.


MOJA NAPOMENA: THOM HARTMANN, BORAVI 1994. U RUANDI. MALO POTOM 1995. GODINE DESAVA SE STRAVICAN POKOLJ. U SAMO 3-4 MJESECA POBIJENO JE PRIBLIŽNO 700.000 LJUDI, TAKO STO JE PLEME POBILO PLEME U MEDJUSOBNOM SUKOBU BORECI SE ZA ZIVOTNI PROSTOR I MOGUCI OPSTANAK, U PRISUTNOSTI I PRED LICEM UN.        

U Rijeci, 15.04.2009. godine   Borivoj Bukva

  http://budan.blog.hr/