Na današnji dan 10.10. prije 44 godine moja majka odlučila je da ja živim. Kažem odlučila, jer mijenjala je svoj život za moj. Usprkos liječničkom upozorenju njezina odluka je bila život. Život meni, njezinoj kćerki. Spoznajući tu činjenicu, da je žrtva mog rođenja bila prevelika odajem svojoj majci dužno poštovanje, a ja se svakog trena svog življenja trudim opravdati život koji su mi ona i dragi Bog dali.

Dugo bila sama na svijetu, poput malog psića koje se uči stati na noge čim ugleda ovaj svijet, bačena u vrtlog života no ipak naučila hodati... oslonjena samo na svoju vjeru u Boga, ljubav, i ljude... 

Svesrdno se trudim dobro obavljati svoj posao, voljeti ljude oko sebe...

 

Ovako to izgleda kad nisam s vama, da, to sam ja na utovarivaču......

 Volim svoj posao i nastoji ga odraditi najbolje što mogu

Volim čitati i uživati u knjigama

moje knjige...

 

biti dobra majka.....

dragi Bog dao mi je veliku milost. Izliječio je mene nakon teške bolesti kostiju i podario mi je troje prekrasne djece....

  

    Josipa i Nikola                             Adam i Ema

Umjesto mojih roditelja, imala sam samo svekra i svekrvu, koje sam ja zvala djedom i bakom, i dokazala nešto što se protivi svim zakonima, da je ljubav između snahe i svekra i svekrve moguća

djed, baka i ja

Puno puta i na puno načina dragi Bog pokazao je da je uz mene. Kao što sam ja bila izbor moje majke, moj Nikola i moja Josipa bili su moj izbor.... Dokazala sam da medicina još uvijek nije toliko snažna kao ljudska volja.... Konzilij od 10 liječnika tvrdio je da nećemo preživjeti, ni on, ni ja, a njega evo, doduše sa svega 2 kg, i toliko mali da je stao na dlan, no sa neobičnom voljom za život.....

Slikali smo ga prvi puta u 4. mjesecu starosti. Prije baš i nije bio za slikanje..... a njegov otac svaki dan je iz inozemstva, pitao je li još živ.....nitko nije u to vjerovao.... osim mene.....

Usprkos teškoj bolesti, imao je snažnu volju za život i dokazao da je uz volju i Boga, sve moguće......

Samo dan poslije teške kome, probudio se i trčao na Brdo ukazanju u Međugorju...., a dan prije svi su plakali i mislili da se više nikada neće probuditi.......

Sa tri godine, vratili su ga iz bolnice kući, bez nade u oporavak..... a on se za samo tri dana probudio, nasmiješen, veseo, ljubeći sve oko sebe... i život i ljude.... baš kao i njegova majka.....

 

Nismo se predali, slavili smo njegov rođendan i čekali da se probudi.......

Imao je sedam godina, kad je na njega, ispred kuće naletio auto, odbacio ga dvadeset metara sa haube na asfalt, a Nikola se podigao, otresao ruke, i rekao mi... "vodi me u kuću...." bez ogrebotine, i bez modrice... Anđeli su ga nosili na svojim rukama.....Bilo je to čudo.....

Usprkos bolestima, patnji, poslu volim svaki dio ove naše domovine....

      Pulu...... 

                   

                

 Dubrovnik.....

 

 

Mariju Bistricu

Uvijek na putovanja idem sa svojom djecom i tako crpim snagu za život..... 

Volim peći kolače, domaći kruh, pite.... praviti sokove

 

Domaći kruh....

Svi zajedno volimo raditi u vrtu i tako se opuštati od stresa i problema....

 

Moj vrt

 

Nikolin kućni ljubimac, odojak

Svoja dva psa obožavamo, iako vole trčati po vrtu što im baš i ne damo radi povrća ......

upoznajte Vlatku....              

 

I Moni i njezinu djecu.....

 

Uživaju i u cvijeću, Moni najradije jede zelenilo i cvjetove.... a Vlatku ponekad izgubimo u žbunju.....

 

Ovo najviše voli Moni.....

I ovo.......

 A ovdje se voli sakriti Vlatka.....

Danas su djeca odrasla..... Adam radi u Irskoj, Josipa radi kao kozmetičarka, a Nikola ide na fakultet......

 

Nikola i Josipa, moje ljubavi....

No dragi Bog dao mi je još jednog malog Anđela, moju Emu koju neizmjerno volim, unučicu...koja je bila izbor moje snahe, naš izbor... Opet dijagnoze liječnika bez nade... Snaha teško bolesna - sistemski lupus... a naš Anđeo rodio se zdrav, veseo..... Bog nam daruje svoju milost i čuda, neprekidno.....Silno mi nedostaje.......

 

 Najviše volim kad mi kaže; "bako, čuvaj se da te ne pojede vuk....."

No kad nisam na poslu, i kad nisam u Udruzi za one koji su bez NADE, sa svojom obitelji sam, onima koji su tu...... a ostali su u mom srcu

 Obitelj.....

Najveće blago. Trčeći za novcem, čovjek shvati je sve ništa i ništa je sve...... jer više vrijedi ručak za obiteljskim stolom, poljubac drage osobe, lijepa riječ... nego sve bogatstvo ovog svijeta....

A još je važnije zdravlje duha i tijela.....

Mojom ljubavi i vašim molitvama Nikola je dobro. Evo tjedan dana, od kada vam napisah pismo kako ne uzima lijekove (od nedjelje). Dali ste mi najljepši poklon za rođendan.... A dragi Bog, još jednom je pokazao veličinu svoje ljubavi......

Sve vas puno volim......