Zaštita bilja u permakulturi

Zaštita biljaka ima dva cilja: spriječiti problem (preventivne mjere), ili nastali problem rješava na najbezbolniji način za biljku. Permakultura smatra da biljke kao i ljudi mogu doživjeti stres, prouzrokovan naglim udarima hladnoće, vrućine, kidanjem i lomovima, te presađivanjem i premještanjem biljke kad je već u poodmaklom dobu cvata. U permakulturi su popularne mješavine glavnih usjeva s takozvanim podusjevima, biljkama niskog, puzajućeg, rasta čija je uloga potiskivanje korova. Najboljom se pokazala bijela djetelina koja se lako širi, a ujedno je i mahunarka koja obogaćuje tlo dušikom. Može se sijati zajedno sa žitaricama, potiskuje korov u kukuruzu, a kod povrća su česte kombinacije uzgoja luka s podusjevom bijele djeteline.

Nekoliko pripravaka od biljaka pravi su melem za bolesne gredice, lončanice, kontejnere. Juha od preslice i razrijeđeno (domaće) mlijeko u omjeru 1:10. pomoći će protiv plamenjače ojačavajući stijenke lišća. Jaki čaj od pelina zaštitit će kupusnjače od buhača i kupusne stjenice, a protiv gusjenica pokušajte s čajem od papra ili crvene paprike. Čaj od kamilice izvrsan je dezinficijent sjemenki ako ih „okupate“ u njemu prije sadnje. Otopine od duhana iz cigareta poznati su kao izvrsna obrana od raznih lisnih ušiju. Neke biljke iz tla upijaju nečistoće i otrove više nego druge vrste. Ako postoji rizik od zagađenja vrta od prometa, ne treba u blizini ceste saditi takve upijače, poput salata, kupusnjača, mrkve, špinata. No, neki povrtlari posade zaštitne barijere od salate i špinata upravo radi sprječavanja prodiranja otrovnih tvari u dubine gredica. Najbolje je između prometnice i vrta posaditi visoku živicu, npr. domaći bagrem ili bazgu koju orezujemo kao živicu.