Najčešće pogreške kod uzgoja u posudama

• uzeli smo veliki kontejner ili posudu, praznog ga postavili na određeno mjesto, te ga napunili tlom i posadili biljke. Na kraju smo zaključili da stoji na pogrešnom mjestu (propuh, sunce, prolaz), ali ga više tako teškog ne možemo nikuda pomaknuti;

• „utapanje“ biljaka - prekomjerno zalijevamo biljke u posudama, iz straha da se ne osuše; provjerimo vlažnost zemlje u kontejneru samo prstima; utopljenim biljkama opada i žuti lišće, plodovi ne dozrijevaju; biljke možemo spasiti „iscijeđivanjem“ zemlje (ozračivanjem cijevčicama, bušenjem dotatnih rupa na stranicama kontejnera, ili pomicanjem na sunce i vjetar; ne smijemo zalijevati dok se zemlja u posudi ne „ohladi“, navečer ili rano ujutro;

• pogrešno miješanje biljaka koje vodu „vole“ i „ne vole“; a prije nego posadimo biljke moramo provjeriti da li se međusobno podnose, trebaju li iste uvjete (sunce, voda)
• omjer veličine biljke i kontejnera - pazite koje biljke sadite u velike, a koje u male kontejnere, ako je odrasla biljka duža od visine kontejnera, tada u njemu nema mjesta za preživljavanje;

• strah od rezidbe- bez obzira što biljke rastu u posudama, moraju se rasađivati, orezivati, održavati, kao da su u velikom vrtu;

• čuvajte se loših susjeda - neke biljke se zaista ne podnose međusobno, stoga trebate dobro upoznati vrste koje želite saditi ili sijati;

• dohranjivanje biljaka - u kontejnerskom uzgoju treba dodavati prihranu u tlo, ali samo organsku ili prirodnu, uz malčiranje;  

• ne tjerajte bube, kukce i ptice s balkona, jer sve one služe za održavanje i uljepšavanje vašeg ekosustava, ako kukci ulaze u stambeni prostor, prozore i vrata zašitite mrežama, postavite cvjetare s lavandom ili timijanom pokraj vrata i prozora.

Prenamjena travnjaka u cvjetnjak i povrtnjak - Gradsko tlo na javnim površinama je loše, jako zbijeno, prezasićeno metalima, kemijskim sredstvima, različitim usitnjenim otpadom, na prvi pogled potpuno neupotrebljivo za prenamjenu u vrtnu gredicu. No, postoje jednostavni načini kako pretvoriti takvo sterilno i degradirano tlo u korisnu zemlju. Dio ili cijelu površinu travnjaka pokrijemo debljim slojem razmočenog ambalažnog kartona u što većim komadima, a na njega navezemo 20 do 30 cm obične zemlje, koju prstima očistimo od kamenčića, šute i sličnog materijala. Povrh tog sloja rasut ćemo gotovu zemlju za cvijeće i povrće, humus, kompost ili stajsko gnojivo (ako imamo). Možemo dodati i suho ili opalo lišće drveća. Rupice za usađivanje ili kanaliće za sijanje na gornjem sloju zemlje najbolje je načiniti prstima, a zatim posaditi mlade rasade, ili posijati sjeme. Prisjetit ćemo se koje biljke su dobri, a koje loši susjedi, te koje imaju veću potrebu za prihranom, a koje su skromnije. Po tim principima ćemo sijati ili saditi. Na kraju, oko mladice ili mjesta gdje smo posijali treba pokriti slojem malča (sijena ili slame), a cijelu gredicu ograditi sitnim i krupnim kamenjem, komadićima cigle, crijepa ili tvrdog građevinskog otpada, većim panjevima, kako bi spriječili klizanje i „otapanje“ tla kada padne kiša. Ovakve „prenamjenske“ gredice vrlo su popularne na zapuštenim prostorima unutar gradskih neboderskih naselja.