Vježbe  za  čeljusti

Shvatila  sam  da  sam  konzumiranjem  većine  svoje hrane u izmiksanom obliku gotovo potpuno isključila žvakanje, za koje sam znala da predstavlja važan dio  probavnog  procesa.  Odlučila  sam  smisliti  neke vježbe za svoje čeljusti, i na kraju sam izradila vježba­ lo za čeljusti; jednostavnu spravicu koju  sam počela nositi sa sobom kako bih vježbala čeljusti kad imam priliku.

U početku me zapanjilo koliko su moje čeljusti bile slabe. Počele bi se kočiti nakon samo pet pokreta. Na­ stavila sam napredovati velikom brzinom i do kraja drugog dana vježbanja bila sam u stanju izvesti 20-30 pokreta  odjednom.

Moram priznati da je stiskanje čeljusti uz otpor vježbala toliko ugodno da sam zapravo u tome uži­ vala. Jasno mi je koliko su moje čeljusti čeznule za ta­ kvom vrstom rada sve ove godine. Osim tog ugodnog osjećaja primijetila sam da su mi zubi postali bjelji i puno snažniji. Moje desni postale su zdravije. Također sam primijetila da malo izvođenja vježbi u mojim usti­ ma neposredno prije jela poboljšava moju probavu.

Malo sam istraživala i otkrila da je koštano tkivo koje tvori naš kostur zaista izvanredan materijal.  Ne­ prestano se oblikuje i preoblikuje. Taj proces nepre­ kidne regeneracije kostiju podsjeća me na našu službu održavanja cesta koja neprestano obavlja radove na cestama, skidajući staru, ispucanu površinu i postav­ ljajući nov, čvrst i gladak asfalt. Osim toga, ceste koje se najintenzivnije koriste dobivaju više pažnje i bolji beton, dok ceste koje se rijetko koriste ostaju zanema­ rene i zapuštene.

Njemački liječnik J. Wolff 1892. otkrio je da «Meha- ničke sile imaju jak utjecaj na proces oblikovanja i pre­ oblikovanja kosti, i kortikalne i trabekularne,  budući da je njihov utjecaj na morfologiju kostiju očigledan... Kost osjeća mehaničke sile, i sve te mehaničke sile iza­ zivaju  strukturnu  prilagodbu   arhitekture  unutarnjeg tkiva.«63   Dr. Wolff je objasnio da naše kosti mogu po­ stati čvršće ili slabije kao odgovor na sile koje na njih djeluju.  Drugim  riječima,  kad  opteretimo  naše  kosti radom, kao odgovor na takvo vježbanje naše kosti do­ bivaju veću gustoću minerala i tako postaju jače. Ne­ davna medicinska studija provedena u Manchesteru u Ujedinjenom  Kraljevstvu,  pokazala je  da:  «dominan- tna ruka odraslih tenisača ima do 40% veću koštanu masu od ruke kojom ne igraju.«64   Nasuprot tome, ako ne vježbamo, naše kosti izlaze iz forme i gube snagu zbog  neaktivnosti.  Na  primjer,  astronauti  u  svemiru izgube dio svoje koštane mase zbog odsutnosti gravi­ tacije. Da zaključimo, želimo li ojačati naše kosti mora-

mo vježbati. Nikakve pilule, hrana ili dodaci prehrani ne mogu zamijeniti vježbanje u jačanju naših kostiju.

Mnogi ljudi imaju problema sa sužavanjem čeljusti i stanjivanjem čeljusne kosti. «To je velik problem u stomatologiji«, rekao je Ichiro Nishimura, izvanredni profesor restorativne stomatologije na Harvardskom stomatološkom fakultetu. «Tanke čeljusti lako se mogu slomiti. Također, postavljanje zubnih proteza vrlo je nezgodno, budući da nema potporne  strukture.«  Je­ dan od načina rješavanja tih problema bio bi potaknuti čeljusnu kost da stvori novu potpornu kost. Ali to rje­ šenje ima prizvuk fantastike, nečega za budućnost.65

Dr. Weston Price6 6 bio je dLiboko zabrinut naglo ra­ stućim brojem sve deformiranijih zubnih lukova, kri­ vih zuba i karijesa. Godine 1939. pisao je o dubokoj degeneraciji zdravlja kod takozvanih civiliziranih na­ roda. To je bilo prije skoro 100 godina. U svojim istraži­ vanjima Price je demonstrirao vezu između nastanka deformacija čeljusti i jedenja prerađene hrane. Htjela bih naglasiti da sirova, prirodna, neprerađena hrana zahtijeva mnogo žvakanja, dok je prerađena hrana većinom premekana i ne traži nikakav rad čeljusnih mišića. Na primjer, usporedite mekani bijeli kruh za sendvič, pečeni krumpir ili zobenu kašu (koje  goto­ vo uopće ne treba žvakati) s nekim žilavim biljkama kao što su peteljke celera, oraščići s tvrdom ljuskom ili vlaknasto korijenje koji zahtijevaju energično žva­ kanje. Nedovoljno upošljavanje naših čeljusnih mišića vjerojatno je jedan od glavnih faktora koji doprinose razvoju slabih, uskih, degeneriranih čeljusti.

Uspjela sam pronaći kvalitetno vježbalo za čeljusti koje je razvio australski stomatolog dr. Kevin Bourke. On je opširno istražio koristi od ispravnog žvakanja za

ljudsko zdravlje. Spravu za žvakanje dr. Burkea, koju je nazvao «Myomunchee», trenutno možete nabaviti preko njegove web-lokacije: www.teethperfect.com.

Moj mi je zubar rekao da milijuni Amerikanaca pate od teških deformacija čeljusti. To je posebno često kod mladih ljudi i djece. Rekao je da se obično moraju podvrgnuti vrlo bolnoj operaciji koja im donosi samo privremeno olakšanje. Nadam se da će neki stomato­ lozi razmotriti uključivanje programa vježbanja  čelju­