Na početku sam bila poput Mickeya Mousa u Diznijevom filmu Fantazija, koji se igra s gazdinim čarobnim šeširom nesvjestan njegovih moći. U to sam se doba u trenu uspijevala prebacivati u dobar osjećaj i proizvoditi VUUUH! čak i kad bih slušala crnu kroniku u kojoj su izvještavali o tomu kako je netko silovao nečiju staru dragu bakicu. VUUUH! bi se pojavio povlačeći za sobom taj osjećaj u mome želucu čim bih se prebacila na radost, a zatim bi slijedio neki osjećaj ugodne uzburkanosti, ili zujanja, koji bi preplavio cijelo tijelo.

Što sam više zujala to sam dobivala više poslova pa sam i više radila. Bila je to čarolija. Novac mi je toliko brzo pritjecao da sam ga uskoro prestala brojiti. Već sam se toliko zabavljala upravljanjem svojom energijom da sam gotovo mogla predvidjeti koliko će mi posla donijeti ovisno o snazi i frekvenciji tjelesnog zujanja.

Iako sam ispravno shvatila da mi visoke frekvencije koje sam generirala, magnetiziraju moje želje, pogrešno sam zaključila da je to sve što se događa. "Problema nema, samo podignem frekvencije na određenu razinu, upravljam energijom i svijet mi je pod nogama."

Ne baš tako! Što tada nisam znala bilo je da mi čak i najslabiji pomak moga fokusa na nešto neprijatno ne bi samo smjesta dovukao neželjene posljedice takvog negativnog fokusa, nego bi mi povrh toga smjesta podigao i prepreku između mene i dobrih stvari koje su već bile usmjerene u mojem pravcu, uključujući i novac! Ta me je mala pouka uskoro sljedovala.

Nekoliko mjeseci, međutim, nisam primjećivala ni traga neke negativne okolnosti. Ono što je bilo, bilo je sjajno! Kamo god bih pošla sve mi je išlo od ruke. Tržište mi se otvaralo i davalo plodove, a meni je to bilo posve normalno i razumljivo. I mali oglasi koje sam stavljala u novine bili su toliko učinkoviti da bi mi telefon nakon objavljivanja tjednima još zvonio sa zahtjevima za nove pozajmice. Kamo god bih pogledala pružale su mi se pozitivne prilike, a  takve su naravno bile i moje vibracije. Moja je energetska krivulja probijala plafone, društveni mi je život cvjetao, a garderoba se punila novom odjećom kupljenom po visokim cijenama jer mi je posao rastao. A pred kraj te godine uspjela sam otvoriti novi biznis koji nije imao veze s ovim koji sam radila. Nesvjesno sam i dalje privlačila dobre stvari, energija mi je bila visoka i stalno privlačila još više dobroga. Koliko je to dugo još moglo trajati?

A onda su stvari počele izmicati kontroli. Tržište se promijenilo, a s njim i moj fokus. S porastom kamata, biznis je počeo presušivati. A moja se sva pažnja usmjerila na "Ne, ne, ne dopustite rast kamata. Nemojte da tržište presuši. Ne dopustite da mi se taj krcati vlak surva u provaliju." A da mi je tada netko rekao da je to što je bilo samo platforma s koje se lansira sljedeće ostvarenje, razbila bih mu svjetla na autu. Jer ja sam se bila gadno zabrinula pa su se stoga, naravno, i problemi pogoršavali.

Budući da sam bila potpuno zaokupljena nepovoljnim zaokretom događaja, zujanje sam potpuno zanemarila. Umjesto toga sam se sva posvetila onomu što nisam željela (da se tržište daljnje ne pogorša), a ne onomu što sam s lakoćom mogla ostvariti (puno poslova usprkos stanju na tržištu). Ali to tada nisam znala. Što se stanje na tržištu pogoršavalo, to sam se strašnije osjećala. A što sam se gore osjećala to mi je i biznis bio gori. Umjesto da u tom trenutku napišem novi scenarij i u sebi nađem ono mjesto sretnog osjećaja i zamišljam kako ja želim da stvari budu, moj je strah dovlačio novi. Suočila sam se s katastrofom biblijskih razmjera.

Sve sam fondove potrošila na novo poduzeće, tržište se srozalo, nitko me više nije zvao za nove pozajmice, a dugovi za novo poduzeće su me sustizali, i...trebam li još što reći? Okolnosti na koje sam se fokusirala nikako mi se nisu sviđale, strah koji se gomilao zbog mog fokusa sve me je više obuzimao i ja nisam vidjela izlaza.

Posudila sam novac da bih mogla preživjeti. Uletala sam u bezbrojne frenetične akcije kojih bih se sjetila pa čak i unajmila prodavača koji je bio u još bezizglednijoj situaciji od mene (prirodno; to je jedino što sam tada mogla privući), raspačavala moje letke u sve udaljenijim gradovima i  čitavo vrijeme strepila hoću li dobiti neki posao. Ništa se nije pojavilo. Strmoglavila sam se u stvaranje putem negativnog fokusa, koncentrirajući se stopostotno na sve ono što nikako nisam željela. U svoje sam vibracije ukopala te "ne želim" do te mjere da su postali moj dominantni dio i  dovlačila si sve više gadnih stvari. Vremena su bila loša.

Uvjerena da još uvijek znam tajnu, probala sam se vratiti zujanju. Promašaj! S takvim strasno negativnim fokusom na turobno stanje u kojem sam bila, nije bilo šanse da ga uključim čak i da mi je život o tome ovisio (a o čemu mi je u tom periodu čak i gotovo ovisio). Moje siroto prošireno ja vjerojatno mi je govorilo "Zaboravi!" odlazeći na produžene praznike u neki drugi univerzum dok se ne priberem. Negativnost je bila moja dominantna vibracija, pa je i negativno bilo sve što sam dobivala. I to na lopate!

Upravo u to doba potpune depresije pojavili su se moji entuzijastični prijatelji, koji su me nagovarali da pogledam taj materijal o zakonu privlačivosti koji im je došao u ruke. Ja sam bila toliko shrvana da mi u tim trenucima ne bi bilo stalo ni da su otkrili pun brod Aladinovih čarobnih svjetiljki, ali da ih skinem s leđa kako bih se mogla prepustiti očajavanju u samoći, popustila sam.    

Trebalo mi je svega pet minuta pa da vidim zašto su bili toliko uzbuđeni. Konačno je preda mnom bio "ostatak priče", svi oni dijelovi o kojima nisam ni znala da postoje. Ozarila sam se više nego da mi je netko ponudio pedeset milijuna dolara. U jednom sam danu dizajnirala i potpuno uronila u moj tridesetodnevni program opisan u zadnjem poglavlju.

Ne, stvari se nisu promijenile preko noći; previše sam bila zaglibila u negativni stav. Financijski opravak trajao je dugo, ali je bio postojan, a na pamet su mi padale bezbrojne ideje o tomu kako da nevjerojatno lako poboljšam biznis, a da pritom i uživam.  A najviše me od svega oduševljavalo to da sam konačno otkrila znanje o tomu kako da stupim u svoj energetski tok ili kako da upravljam svojom energijom. Dotad sam već bila ovladala namjernim uključivanjem u energiju, procesom proizvodnje pozitivnih osjećaja i njihovim zadržavanjem na duže vrijeme. Čak sam se umjela uvjeriti da se dobro osjećam sve dok se doista nisam dobro osjećala. 

A ono što zasigurno tada nisam znala bila je upravo najvažnija stavka u zakonu privlačivosti koja kaže: "Ono na što se usredotočiš, prijatelju, to i dobivaš!" Trebala sam samo skrenuti pažnju s tržišta koje je propadalo, s činjenice da sam bez novaca, s činjenice da mi ne dolaze novi poslovi, s mojih dugova, precizno se usredotočiti na nove ciljeve i otploviti sretno u suton. O, da, naravno!

Potrajalo je, ali je na kraju uspjelo. Održala sam se u poslu iako je većina drugih posrednika na mojem području propala. Nastavila sam dobro zarađivati usprkos nikakvom tržištu.

Kakva radost! A zatim sam, zahvaljujući postojanoj pažnji na moj cilj, uspjela svoj samostalni biznis pretvoriti u veliko i izuzetno uspješno poduzeće koje je djelovalo u tri savezne države.