Nema nikakvog smisla držati se podalje od liječnika ako ste uvjereni da liječnici djeluju. Iako sam sama dramatično poboljšala zdravlje i tjelesnu liniju, točno znam što sada moj um može, a što ne može usvojiti, stoga i dalje povremeno odlazim liječniku ili zubaru.

A načas se zapitajte. Za što su školovani liječnici? Da vas iscijele? Naravno, to je cilj, čim otkriju što s vama nije u redu.

"Što nije u redu" je njihov posao i razlog što postoje. Da, žele pomoći, ali ne nađu li nešto pogrešno, kako vam mogu pomoći? Pošto je "što nije u redu" ono za čime tragaju - a što vi od njih očekujete da nađu - to je i precizno ono što oni - a i vi s njima - privuku: nešto što nije ispravno.

Niste li primijetili da ste s liječnicima uvijek na tragu da nešto dobijete ili ste već jednom nogom u grobu? Ili imamo pretkancerozu (stanje koje prethodi raku) ili nemamo nikakvog izgleda. Ne omalovažavam medicinsku profesiju; oni su veličanstvena i preporučljiva skupina koja upravo sada počinje razumijevati proces ozdravljenja. Ali ne moramo im se pridružiti u privlačenju još više onoga čega se želimo riješiti, a zasigurno ih ne trebamo posjećivati u strahu i sa zatvorenim ventilom.

Ako vam kažu da ste u nekom stanju "pred" bolesti, a vama se tresu gaće od straha, usporite, smirite se i razmotrite što to stvarate. Strahom ste si zatvorili ventil, negativno magnetizirate i sada srljate ravno u neizbježno ostvarenje liječnikove presude. Svaki doktor na planetu zna da se bolest razbukta nakon uspostavljene dijagnoze. Razmislite o tome!

Naravno da trebate ići svom liječniku, ali čuvajte se svojih reakcija, svojih uvjerenja, svojeg poricanja - drugim riječima pazite na svoj ventil. Gurnite u stranu postotke smrtnosti i mračne statistike o neizlječivosti nekih stanja. Samo na taj način možete iskoristiti svog liječnika kao sredstvo ostvarenja vaše želje, a ne kao uzrok vaših daljnjih strahovanja.