Može li čovjek biti u potpunosti čovjek ako ne doživi tragediju? Jedina tragedija na svijetu je neprosvjećenost; to je izvor svega zloga. Jedina tragedija ovoga svijeta je nedostatak budnosti i svjesnosti. To je uzrok straha, a iz straha se rađa svako zlo, ali smrt nije nikakva tragedija.

Umiranje je divno; užasno je samo za one koji nikada nisu shvatili život. Smrti se bojite samo ako se bojite života. Samo mrtvaci se boje smrti. Živi ljudi se, međutim, ne boje smrti. Jedan vaš američki pisac jako je to lijepo postavio. Rekao je da je buđenje smrt vašeg vjerovanja u postojanje nepravde i tragedije. Ono što je kraj svijeta za gusjenicu, za učitelja je leptir. Smrt je uskrsnuće.

Ne govorimo o uskrsnuću koje će se tek dogoditi, nego o uskrsnuću koje se događa upravo sada. Kad biste umrli prošlosti, kada biste umrli svakom njezinom trenutku, bili biste potpuno živi jer potpuno živa osoba je ona koja je puna smrti. Stalno umiremo stvarima. Uvijek sa sebe skidamo naslage kako bismo mogli biti potpuno živi i uskrsli svakoga trenutka. Mistici, sveci, i drugi, jako se trude ne bi li probudili ljude. Ako se ne probude uvijek će imati te manje bolesti kao što su glad, ratovi i nasilje. Najveće zlo su ljudi koji spavaju, neprosvijetljeni ljudi.

Jedan isusovac napisao je poruku o. Arrupeu, generalu svog reda. Zanimalo ga je što o. Arrupe misli o relativnoj vrijednosti komunizma, socijalizma i kapitalizma. O. Arrupe zgodno mu je odgovorio: “Sustav je otprilike toliko dobar ili loš koliko i ljudi koji se njime služe.” Ljudi sa zlatnim srcima postigli bi to da i kapitalizam, i socijalizam, i komunizam funkcioniraju divno.

Nemojte tražiti od svijeta da se promijeni - promijenite prvo sebe. Tada ćete dobiti dovoljno dobar pogled na svijet da budete sposobni promijeniti što god smatrali nužnim da se promijeni. Uklonite prvo brvno iz svojeg oka. Ako to ne učinite, izgubit ćete pravo da mijenjate bilo koga i bilo što. Dok niste svjesni samog sebe nemate pravo dirati bilo koga, niti se upuštati u mijenjanje bilo čega u svijetu.

Kada pokušavate promijeniti ljude ili stvari postoji opasnost da to činite zbog vlastite koristi, ponosa, dogmatskih uvjerenja i mišljenja, ili samo zato da ispraznite svoje negativne osjećaje. Imam negativne osjećaje i zato se morate promijeniti tako da se ja osjećam dobro. Prvo se pobrinite za svoje negativne osjećaje tako da, kada krenete mijenjati druge, nećete biti potaknuti mržnjom ili negativnim osjećajima nego ljubavlju. Može izgledati čudno, ali čovjek može biti strog prema drugima i istovremeno pun ljubavi. Kirurg može biti strog prema pacijentu i istovremeno pun ljubavi. Ljubav može biti jako stroga.

Anthonx De Mello

Metafizički portal ZNANJE