VII  Psalmi

Uzevši u obzir činjenicu da su se sva prethodna poglavlja knjige bavila pojmovima koji se nalaze  na raznim  mjestima u  Starom  zavjetu  i  njihovim  razvojem u  kasnijoj  židovskoj predaji, može čudno izgledati da se posljednje poglavlje samo jednom biblijskom knjigom koja je nastala negdje 400—200. g. pr. n. e. S formalne točke gledišta ovim se

nja  princip  organizacije  knjige  kojeg  sam  se  do  sada

državao.  Ipak postoje dobri razlozi zbog kojih  sam ukl

raspravu o Knjizi psalama. Prvi razlog je posebna uloga

su psalmi odigrali u religioznom životu Zidova, naročito

ku dva tisućljeća nakon razaranja  Hrama.

Psalme  (Sefer tehillim),  koji  se  u  Talmudu  nazivaju hovi hvale«, pjevao je u Hramu zbor Levita uz pratnju čkih i žičanih instrumenata. Iako se svi psalmi nisu ko na ovaj  način ova se knjiga,  u cjelini gledano,  može o kao  »pjesmarica Hrama«.1

Nakon  uništenja  Hrama  Psalmi  su  postali  najpopula molitvena  knjiga  među  Židovima.  Prestali  su  biti  dio da u Hramu i poprimili su novu funkciju:  postali su lj dokument,  izraz  čovjekovih  nada  i  strahova,  veselja  i nji. Nadrasli su naročite  uvjete vremena  i  religiozne  d i postali  intimni prijatelji  Židova i  kršćana kroz  mnog neracije.

Razlog zbog kojeg završavam ovu knjigu poglavljem o mima ne počiva samo na njihovoj ulozi koju sam upravo sao. Želim upozoriti na različite vrste religioznog  isk kroz analizu različitih vrsta psihičkih stavova koji u Psaltir

nalaze svoj izraz. Ovaj je pristup sasvim različit od onog ko jim se koristi kritička literatura o psalmima. Ova se literatu ra prvenstveno bavi problemom autorstva i vremena nastan ka. Noviji kritički pristup manje  se bavi autorstvom, a više specifičnom funkcijom koju su psalmi, s obzirom na svoj sadržaj, imali u životu Izraela.2 Hermann Gunkel, jedan od vo dećih autora ovog tipa kritičke literature,  svrstao  je psalme u  slijedeće  kategorije:

1.     Himne ili pjesme hvale; posebnu kategoriju čine »psal mi  ustoličenja«.

2.     Tužaljke  zajednice.

3.      Kraljevski psalmi.

4.      Tužaljke  pojedinaca.

5.     Zahvalnice pojedinaca.

Oesterlev dodaje još nekoliko manjih kategorija:

6.     Blagoslovi  i  proklinjanja.

7.      Psalmi hodočasnika.

8.     Zahvalnice izraelskog naroda.

9.     Legende.

10.     Psalmi o zakonima.

11.     Proročki psalmi.

12.     Psalmi mudrosti.3

Postoje i druge slične klasifikacije psalama prema njihovom sadržaju i očigledno je sporno koje su kategorije najpogodni je za njihovo razvrstavanje. Iako cijenim vrijednost ovakvih čisto deskriptivnih klasifikacija, u ovom poglavlju ću poku šati uvesti novi  tip  klasifikacije  koji  se  odnosi  prvenstveno na subjektivno stanje duha, »raspoloženje« u kojem su poje dini psalmi napisani. Dvije glavne klase psalama u pogledu su bjektivnog elementa  su:

1.   Psalmi jednog raspoloženja (66 psalama)

2.   Dinamički psalmi (47 psalama)

Ovoj  klasifikaciji  možemo  dodati  još  dvije  kategorije:

3.    Himnički psalmi  (13  psalama)

4.    Mesijanski psalmi (24 psalma)4

Kakva je priroda psalma jednog raspoloženja? Napisani su u jednom raspoloženju bez obzira na  njegovu  prirodu.  U ovoj kategoriji nalazimo psalme nade, straha, mržnje, mira, zadovoljstva i samouvjerenosti u vlastitu ispravnost. Zajed ničko im je da pjesnik ostaje u jednom  raspoloženju od po četka do kraja psalma. Riječima opisuje raspoloženje na mno ge načine ali on ostaje isti. Pjesnik može biti pun nade, upla šen, pun mržnje, samouvjeren ili zadovoljan, ali za vrijeme recitiranja  psalma  u  njemu  nema  kretanja,  nema  promjene

»ključa«  (modaliteta)  u kojem  je  počeo.

Sad ću dati nekoliko primjera različitih vrsta psalama jed nog raspoloženja. Prvi je Psalam  1.

1              Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih, ne staje na putu grešničkom

i ne sjeda u zbor podrugljivaca

2       već uživa u Zakonu Jahvinu

o Zakonu njegovu misli dan i noć.

3       On je ko stablo zasađeno pokraj voda tekućica

što u svoje vrijeme plod donosi; lišće mu nikad ne vene,

sve što radi dobrim urodi.

4      Nisu takvi opaki, ne, nisu takvi!

Oni su ko pljeva što je vjetar raznosi.

5       Stoga se opaki neće održati na sudu, ni  grešnici u zajednici pravednih.

6       Jer Jahve zna put pravednih, a  propast će put opakih.

Ovo je dobar primjer uvjerenosti u vlastitu ispravnost. Pje snik zna da je dobar, da će ga Bog nagraditi, i da će zli ne stati. Nije uplašen niti sumnjičav. Svijet je takav kakav tre ba biti, i on se nalazi na »pravoj  strani«.

Psalam 23. je također psalam jednog raspoloženja pa ipak je sadržaj raspoloženja bitno različit. Nema elemenata pravič nosti, uvrijeđenosti i samozadovoljstva. Umjesto toga nala zimo  raspoloženje  tihog  povjerenja  i  unutrašnjeg  mira:

1      Jahve je pastir moj:

ni u čem ja ne oskudijevam;

2      na poljanama zelenim on  mi daje odmora.

Na vrutke me tihane vodi

3               i krijepi  dušu moju.

Stazama pravim on me upravlja

radi imena svojega.

4       Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla  se ne bojim, jer si ti sa mnom.

Tvoj  štap i palica tvoja

utjeha su meni.

5       Trpezu preda mnom prostireš na  očima dušmanima mojim.

Uljem mi glavu mažeš,

7       čuvao te Jahve od zla svakoga, čuvao  dušu tvoju!

8       Čuvao Jahve tvoj  izlazak i povratak

odsada  dovijeka.

Ova dva psalma  spadaju  među  najljepše  izraze  nade  i vje re pa nije čudno da su postali najpoznatije i najomiljenije pjesme  u  Psaltiru.

Psalam 137. spada u drugačiji tip unutar ove kategorije. U njemu ne nalazimo ugođaj unutrašnjeg mira  ili  ispravnosti, već  nemilosrdnu  mržnju:

1             Na obali  rijeka babilonskih sjedasmo i plakasmo spominjući  se Siona;

2       o vrbe naokolo

harfe  svoje bijasmo povješali.

3       I  tada naši tamničari

zaiskaše od nas  da pjevamo,

čaša se moja prelijeva.

6   Dobrota i milost pratit će mene sve dane života moga.

U Jahvinu ću domu prebivati

porobljivači naši zaiskaše da se veselimo:

»Pjevajte nam  pjesmu  sionskul«

4   Kako da pjesmu Jahvinu pjevamo

kroz dane mnoge.

Isto  raspoloženje  izraženo  je i u  Psalmu  121 :

1             K brdima oči svoje uzdižem: Odakle će mi doći pomoć?

2       Pomoć je moja od Jahve koji  stvori nebo i zemlju.

3       Tvojoj  nozi on posrnuti ne da

i neće zadrijemati on, čuvar tvoj.

4       Ne, ne da drijema i ne spava

on, čuvar Izraelov.

5      Jahve je čuvar tvoj,

Jahve je zasjen tvoj  s  desne tvoje!

6       Neće ti  sunce nauditi  danju mi  mjesec noću.

u zemlji tuđinskoj!

5       Nek se osuši desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim!

6       Nek mi se jezik za nepce prilijepi ako  spomen tvoj  smetnem ja ikada,

ako ne stavim Jeruzalem vrh svake  radosti svoje!

7       Ne zaboravi, Jahve, sinovima Edoma kako su u dan kobni Jeruzalemov

vikali oni:  »Rušite!

Srušite ga do temelja!«

8       Kćeri babilonska, pustošiteljice, blažen  koji ti vrati milo za drago za sva zla  što si nam ih nanijela!

9       Blažen koji zgrabi i smrska o  stijenu  tvoju  dojenčad!

Ovi su primjeri dovoljni da predoče smisao psalama jednog raspoloženja. Nadam se da će ova ideja postati  još  jasnija kroz razumijevanje prirode  dinamičkih psalama.

Glavna se osobina dinamičkih psalama sastoji u promjeni pjesnikovog raspoloženja, koja se  odražava  u  psalmu.  Tako se događa da pjesnik započinje psalam u raspoloženju tuge, očaja, depresije ili straha a često i s mješavinom ovih osjeća

očaj  se  može nadvladati samo  ako je u potpunosti  bio do življen.5

Sada ću dati primjere nekih dinamičkih psalama. Psalam 6. je jedan od jednostavnijih iz ove kategorije te zato predstav lja prikladan uvod u ovaj tip psalama:

1  Jahve nemoj me karati u srdžbi tvojoj,

ja. Na kraju psalma njegovo se raspoloženje mijenja u nadu, vjeru, povjerenje. Često se čini da je pjesnik koji je napisao kraj psalma različita osoba od one koja ga je započela. Zaista, oni su različita, pa ipak i ista osoba. Promjena se dogodila u pjesniku za vrijeme samog sastavljanja psalma. On se trans formirao, ili bolje rečeno promijenio iz očajnog i zabrinutog čovjeka u čovjeka punog nade i vjere.

Dinamički psalam pokazuje unutrašnju borbu u  pjesniku koji se pokušava riješiti očaja i doći do nade. Ovo se kreta nje odvija kroz nekoliko faza: počinje očajem, mijenja se u stanje s malo nade, zatim zapada u još dublji očaj, da bi potom reagirao s nešto više nade. Konačno dolazi do najdubljeg oča janja, a tek nakon toga dolazi  trenutak  pravog  nadvladava- nja očaja. Raspoloženje se definitivno promijenilo i u dalj njim stihovima psalma doživljaja očaja više nema, osim u iz- blijedjelom sjećanju. Psalam je izraz borbe, pokreta, aktivnog

ne kažnjavaj me u svojoj jarosti!

2       Smiluj mi se, Jahve, jer sam iznemogo, Jahve,  ozdravi me, jer dršću kosti moje.

3       Duboko mi je duša potresena, a ti, o Jahve — dokle ćeš?

4       Vrati se, Jahve, dušu mi izbavi, spasi me rad svoje dobrote:

5      jer među mrtvima, tko te se sjeća,

u Podzemlju tko ti hvale pjeva?

6       Iznemogoh od pusta jecanja,

u noći postelju plačem zalijevam, suzama ležaj natapam.

7       Od žalosti oko mi gasne i slabi, jer  su mnogi neprijatelji moji.

8       Odstupite od mene, svi opaki, Jer je Jahve plač moj čuo.

9     Čuo  je Jahve molbu moju,

Jahve je primio moju molitvu.

procesa koji se odvija u čovjeku. Dok u psalmu jednog raspo loženja pjesnik želi potvrditi postojeći osjećaj, u dinamičkom psalmu on se želi transformirati u procesu kazivanja psalma. Psalam postaje dokaz pobjede nade nad očajem. On također ukazuje na važnu činjenicu:  tek kada uplašen i očajan čovjek osjeti najdublji očaj, tek tada se može »vratiti«, osloboditi se očaja i ispuniti nadom.  Sve  dok  nije  osjetio  najdublji  očaj ne može ga, zapravo nadvladati. Može ga privremeno zatomi ti da bi nakon nekog vremena ponovo zapao u njega. Izlje čenje od očaja ne postiže se ni  ohrabrujućim  mislima,  niti čak  osjećajući  se  dijelom  očaja.  Iako  izgleda  paradoksalno.

10       Neka se postide i užasno zbune svi moji dušmani, i  puni srama neka smjesta odstupe.

Analiziramo li dinamiku ovog psalma vidjet  ćemo  slijede će: Prva strofa (a) izražava strah, ali nalazimo i element na de, obraćanja Bogu za pomoć. U drugoj strofi (b) postoji neka nada i molba Bogu. Treća strofa (c) sadrži izraz krajnjeg oča ja. Nade nema, ni obraćanja Bogu. Pjesnik je dotaknuo dno svog očaja i do kraja ga iskazuje, ne pokušavajući ga ublaži ti  obraćanjem Bogu.

U tom se času događa odlučni zaokret. Bez ikakva prijela za u slijedećoj strofi (d) dolazi do promjene. Iznenada i neo-

čekivano pjesnik savlađuje sav strah i očaj, te kaže: »Odstu pite od mene svi opaki, jer je Jahve čuo plač moj.« Ključni dio ove rečenice nalazi se u upotrebi prošlog vremena (per- fekta) u »jahve je čuo« (shama). Molitve ili preklinjanja više nema, postoji samo izvjesnost. Pjesnik je u jednom trenu sko

5       Ti ga učini malo manjim od Boga, slavom i sjajem njega okruni.

6       Vlast mu dade nad djelima ruku svojih,

njemu pod noge sve podloži:

7      ovce i svakolika goveda,

čio iz očaja u sigurnost. Dogodilo se čudo, ali ne čudo koje                                       8

i zvijeri poljske k tome,

ptice nebeske i ribe morske,

dolazi  izvana, već  čudo  koje  se  dešava  u  čovjeku.  Očaj  se

može savladati nadom. Prijelaz je iznenadan jer jedino takav može i biti. Transformacija iz jednog raspoloženja  u  drugo ne predstavlja polaganu promjenu. Ne radi se o samouvjere- nju kako sve ide na bolje već je riječ o iznenadnom do življaju, poput otkrića, kojem prethodi osjećaj najdubljeg oča ja. Psalam završava stihom koji izražava ovo uvjerenje: »Nek se postide i užasno zbune svi moji dušmani.« Ovim se stihom objašnjava da se u prvom dijelu psalma radilo o očaju kojeg su izazvali moćni neprijatelji. Logično je da nestaje strah od neprijatelja kada je očaj savladan. Ali ovaj strah ne predstav lja bitan element cijele slike. Važna je promjena koja se zbi va  u pjesnikovu  srcu.

Psalam 8. je također dinamički psalam, ali sasvim drugačije prirode. Dok se u Psalmu 6. raspoloženje kreće od otvorenog i intenzivnog očaja do nade i povjerenja, Psalam 8. ne izražava strah i očajanje. To je filozofski psalam čija je tema bespo moćnost — ali i njegova veličina:

1       Jahve, gospode naš,

divno je ime tvoje po svoj zemlji, veličanstvom nebo natkriljuješ!6

2       U ustima djece i dojenčadi

hvalu si spremio protiv neprijatelja, da postidiš mrzitelja, zlotvora.

3       Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih,

i što god prolazi stazama morskim.

9  Jahve, Gospode naš,

divno je ime tvoje po svoj zemlji!

Prva strofa (a) počinje: »Jahve, Gospode naš, divno je tvo je ime po svoj zemlji, veličanstvom nebo natkriljuješ!« Drugi stih potvrđuje autorovu vjeru:  dojenčad i djeca iskazuju bo žju snagu. Ali u strofi (b) ton nade i povjerenja je prekinut. U ovoj strofi ne postoji otvoren strah ili očaj već samo duboka sumnja,  doživljaj  čovjekove neznatnosti u usporedbi s priro dom i Bogom. I opet, iznenada u drugom dijelu psalma osje ćaj sumnje je prevladan. Strofa (c) izražava oduševljeno povje renje u ljudsku snagu i moć.7  Na pitanje »Što je čovjek«, od govor glasi:  »Ti ga učini malo manjim od Boga (ili bogova).« Tada  se  strofa nastavlja  opisivanjem  čovjeka  kao  gospodara cijele prirode. Zadnji stih ponavlja  prvi,  ali  s  bitnom  razli kom — naime, u zadnjem stihu je ispušteno:  »Veličanstvom nebo natkriljuješ.«  Na početku pjesnik osjeća da iako je bo žja slava i na zemlji, ipak se najvećim dijelom nalazi na nebu. Psalam završava punom potvrdom ovog života i čovjekove sna ge na zemlji; drugi dio stiha se gubi. Misao o nebu je ispušte na da bi se naglasilo kako su zemlja i čovjek puni božje slave.

U određenom smislu Psalam 90. sličan je Psalmu 8:

1  Jahve, ti nam bijaše okrilje

mjesec i zvijezde što ih učvrsti —                                                          2

4  pa što je čovjek da ga se spominješ,

od koljena do koljena, Prije nego se rodiše bregovi,

sin čovječji te ga pohodiš?

prije nego postade kopno i krug zemaljski, od vijeka do vijeka, Bože, ti jesi!

3      Smrtnike u prah vraćaš

i veliš:  »Vratite se, sinovi ljudski!«

4      Jer je tisuću godina u očima  tvojim ko  jučerašnji  dan koji je minuo

i kao straža noćna.

5       Razgoniš ih ko jutarnji san, kao  trava su što se zeleni:

6       jutrom cvate i sva se zeleni,

a, uvečer, već se suši i vene.

7       Zaista izjeda nas  tvoja  srdžba,

i  zbunjuje  ljutina  tvoja.

8       Naše  si grijehe stavio pred svoje oči,

naše potajne grijehe  na  svjetlost lica  svojega.

9       Jer  svi  naši  dani prođoše  u  gnjevu  tvojemu, kao uzdah dovršismo godine svoje.

10      Zbroj naše dobi sedamdeset je godina, ako  smo snažni i osamdeset;

a većina  od njih  muka  je  i  ništavost:

jer prolaze brzo, i mi letimo odavle.

11     Tko  će  mjeriti  žestinu  gnjeva  tvojega, tko  proniknuti srdžbu tvoju?

12      Nauči nas dane naše brojiti, da  steknemo mudro srce.

U strofi (c) raspoloženje se mijenja. Kao i u nekim drugim psalmima promjena se uvodi stihovima koji se direktno ob raćaju Bogu: »Vrati se k nama, Jahve! Ta dokle ćeš?« Ovaj stih je izraz velike  bliskosti  i  povjerenja.  To  su  riječi  koje bi ljubavnik mogao izgovoriti svojoj dragoj, koja je u ljutnji otišla, ali on je ipak siguran da će se vratiti. Isti se stih na stavlja:  »Milostiv8  budi slugama svojim«  a zatim se od stiha

14 do 17 nastavlja u tonu povjerenja koji poprima gotovo himničko obilježje. Žalost nad ljudskom bespomoćnošću i uza- ludnošću života uzmakla je  pred  oduševljenim izrazom pov jerenja u ljudsku snagu, u djelo ljudskih ruku: »i daj da nam uspije djelo naših ruku, djelo ruku naših nek uspije.«

Možda  najljepši   primjer  dinamičkog   psalma  predstavlja Psalam 22:

1       Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?

Daleko si od ridanja moga.

2       Bože moj, vičem danju, al' ne odvraćaš; noću vapijem i nema mi počinka.

3       A ipak ti u svetištu prebivaš

13  Vrati se k nama, Jahve! Ta dokle ćeš?

Milostiv budi slugama svojim!

Nado Izraelova!'

4      U tebe se očevi naš

i uzdaše

14  Jutrom nas nasiti smilovanjem svojim,

uzdaše se, i ti ih izbavi;

5       k                        i

se,

da kličemo i da se veselimo u sve dane!

tebi su vikali

spašavali

15             Obraduj nas za dane kad si nas šibao,

za ljeta kad smo stradali!

16             Neka se na slugama tvojim pokaže djelo tvoje i  tvoja slava na  djeci njihovoj!

17             Dobrota Jahve, Boga našega, nek bude nad nama

daj da nam uspije djelo naših ruku, djelo naših ruku nek uspije.

Strofa (a) počinje tonom povjerenja i nade, ali  se  u strofi

(b) raspoloženje naglo mijenja. Ovi stihovi (kao u Psalmu 8)

nisu izraz ličnog straha i očaja već odraz impersonalnog, fi

lozofskog depresivnog stanja koje proizlazi  iz  svijesti o  bes

pomoćnosti  čovjeka  i  uzaludnosti  svih  zemaljskih  nadanja.

u tebe se uzdali, i postidjeli se nisu.

6      A ja, crv sam, a ne čovjek, ruglo ljudi i naroda prezir.

7       Koji me vode podruguju se meni,

razvlače usne, mašu glavom:

8       »U Jahvu se on uzda, neka ga sad izbavi, neka  ga  spasi  ako  mu  omilje!«

9       Iz krila majčina ti si me izveo, mir  mi dao na grudima majke.10

10     Tebi sam predan iz materine utrobe, od  krila majčina ti si Bog moj.

11      Ne udaljuj se od mene, blizu je nevolja, a  nikog nema da mi pomogne. 

12     Opkoliše me junaci mnogobrojni, bašanski bikovi okružiše mene.

13      Ždrijela  svoja razvaljuju  na  me ko  lav koji plijen kida i riče.

14      Kao voda razlih se,

sve mi se kosti rasuše; srce mi posta poput voska,

topi se u grudima mojim.

15      Grlo je moje kao crijep suho,

i moj  se jezik uz nepce slijepi: u prah smrtni bacio si mene.

16      Opkolio me čopor pasa,

rulje me zločinačke okružile. Probodoše mi ruke i noge,

17             sve kosti svoje prebrojiti mogu, a oni me gledaju i zure na me.

18      Haljine  moje  dijele  među  sobom i  kocku bacaju za odjeću moju.

19     Ali ti, o Jahve, daleko mi ne budi; snago moja pohiti mi u pomoć!

20      Dušu moju istrgni maču,

iz šapa pasjih život moj.

21      Spasi me iz ralja lavljih,

i jadnu mi dušu od rogova bivoljih. Odgovorio si mi.11

22      A sada, braći ću svojoj naviještat ime tvoje hvalit ću te usred zbora.

23       »Koji se bojite Jahve, hvalite njega!

Svi od roda Jakovljeva, hvalite njega! Svi potomci Izraelovi njega se bojte!

24      Jer nije prezreo ni zaboravio muku jadnika, i  nije sakrio  lice  svoje od njega;

kad ga je zazvao on ga je čuo.«

25      Zato ću te hvaliti u zboru veliku,

pred vjernicima tvojim izvršit zavjete.

26      Siromasi će jesti i nasitit će se, hvalit  će Jahvu koji traže njega: nek živi  srce vaše dovijeka!

27      Spomenut će se i Jahvi se vratit svi  krajevi zemlje;

pred njim će niče pasti sve obitelji pogana.

28      Jer Jahvino je kraljevstvo,

on je vladar pucima.

29      Njemu će  se jedinom  klanjati  svi koji  snivaju  u zemlji, pred njim će se sagnuti svi koji u prah silaze.

I  moja  će  duša  za  njega  živjeti,

30            njemu će služiti potomstvo moje.

O Gospodu će se pripovijedat slijedećem koljenu,

31      o njegovoj pravdi naviještati narodu budućem:

»Ovo učini Jahve!«

Strofa (a) izražava duboki očaj. Pjesnik zaklinje  Boga koji ga ne čuje. Slijedeća strofa (b) izražava nadu.  Počinje  riječi ma »I ti (ve-atah) sveti (kadosh)« [u  hrvatskoj verziji »Nado Izraelova«. op. prev.~] a zatim traži utjehu u sjećanjima kako je Bog pomogao pjesnikovim očevima (precima): »U tebe se naši očevi uzdaše, uzdaše se i  ti  ih izbavi.«

Ali sjećanje na pomoć koju je Bog pružio očevima ne može pokrenuti pjesnika da se otrgne iz očaja. Zapada ponovo u očajanje, još snažnije nego prijašnje,  koje je izraženo  u  stro fi (c). U strofi (d) nada i vjera zamjenjuju očaj. Sada se pje snik prisjeća majke a vjera je dublja  od one izražene u  stro fi (b). Tekst glasi: »Iz krila majčina  ti  si  me  izveo,  mir  mi dao na grudima majke« (E. Fromm prevodi sa:  »dao mi vje ru na grudima majke«; vidi bilj.  10.  —  op:  prev.)  Ovaj  je stih divan izraz  »izvorne  vjere«,  izvornog  povjerenja  kojim je obdareno dijete. To je vjera u majčinu bezuvjetnu ljubav, vjera da će ga hraniti ako je  gladan, pokriti ako mu je hlad no, utješiti  ako  osjeća  bol.  Majčinska  ljubav  se  doživljava u ranijoj dobi od očinske. Ona se izražava nepogrešivim jezi kom tijela i ne  ovisi  ni  o  kakvom  uvjetu.  Stoga  je  sjećanje na majčinsku ljubav,  misao  koja  najviše  smiruje  onoga  koji se osjeća izgubljen i napušten.

Ali ni ovo prisjećanje ne pomaže pjesniku da se otrgne oča ju. Strah i usamljenost ga napadaju novom snagom. Treći napad očaja nalazi se opisan u strofi (c) koja je dvostruke dužine od prethodnih. Nova strofa počinje 19. stihom, riječju

»Ti!«, kojom se pjesnik ponovo obraća Bogu. Više nije iz gubljen u očaju kao u prethodnoj strofi, već se okreće Bogu i moli ga za spas. Kaže mu:

»Ali ti, o, Jahve, daleko mi ne budi; snago moja pohiti mi u pomoć!

Dušu moju istrgni maču,

iz šapa pasjih život moj, Spasi me iz ralja lavljih,

I jadnu mi dušu od rogova bivoljih! Odgovorio si mi.«

Dok je prvi stih formuliran u  obliku  molbe,  posljednji stih: »Odgovorio si mi,« mijenja duh molitve. Najednom se javlja sigurnost da ga je Bog spasio. Ovdje nema logičkog ili psihološkog prijelaza. Promjena tona se javlja trenutno, kao bljesak munje, bez ikakve pripreme. Pjesnik je dotaknuo i izrazio najdublji očaj — i kao u čudu, događa mu se nešto što mu vraća nadu i vjeru. Ne shvati li se priroda ovog unu- trašnjeg kretanja, ovaj tekst može izgledati iskrivljen ili kao da ne zaslužuje pažnju. Tako Revised Standard Version (Re- vidirana standardna verzija, engl.) prevodi ovaj stih sa: »Spa si me iz ralja lavljih, jadnu mi dušu iz rogova bivoljih« [ana logno hrvatskom prijevodu,  op.  prev.]  Tako  je  »odgovorio si mi« jednostavno ispušteno, kako bi  se  izbjegle poteškoće s  iznenadnom  upotrebom  perfekta.12

O tome da ova rečenica nije iskrivljena ili besmislena go vori slijedeća strofa (g). Umjesto tuge i očaja, nada i odu ševljenje ispunjavaju pjesnikovo srce. Ukoliko ne želimo pret- postaviti da se radi o novom psalmu,  a  većina  kritičara  to ne misli, tada je jasno da se odlučni preokret dogodio u času kada je  pjesnik  rekao:  »Odgovorio  si  mi.«  On  postaje  novi

čovjek nakon što su izgovorene ove riječi, čovjek koji  sada pjeva himnu hvale i oduševljenja. Očaj se pretvorio u  sje ćanje na nešto što se jednom dogodilo (strofa h), iza čega slijedi novo slavljenje (strofa i) pa opet sjećanje na prošlu patnju (strofa j). Posljednja strofa (k) sadrži pet stihova u kojima nema traga očaju. Ona izražava nesputanu nadu, vje ru i oduševljenje te završava drugim perfektom — određenoš- ću — ki-asah, »Ovo je učinio Jahve«. Zadnji su stihovi izre čeni u tonu entuzijazma i mesijanske nade u spas cijelog čo vječanstva.

Kretanje od žalosti k radosti vidljivo je i u Psaltiru kao cjelini. Premda ne počinje psalmima koji izražavaju očaj, za vršava psalmima  koji  izražavaju  nesputanu  radost.

Kretanje dinamičkih psalama nastavilo se u kasnijoj židov skoj predaji i našlo je svoj najizrazitiji i najljepši izraz dvije tisuće godina kasnije u hasidskim pjesmama. Mnoge od ovih pjesama, koje obično pjevaju hasidski učitelji sa svojim sljed benicima subotom popodne, posjeduju isto unutrašnje kreta nje kao i dinamički psalmi u Bibliji. Počinju u  tužnom tonu a završavaju u oduševljenju i radosti. Cesto se ovo kretanje očituje dvojako:13 prvo, pjesma se kreće od žalosti prema ve selju; drugo, pjesma se ponavlja mnogo puta i svako je po navljanje radosnije od prethodnog pa tako cijela pjesma po staje himna radosti. Dobar primjer pruža »Rav's Nigun«, pje sma koju je ispjevao R. Schneur Zalman, osnivač habadske grane hasidizma, a koja se sastoji iz tri kretanja, počinje tu gom, a završava veseljem.14

Druge dvije kategorije psalama, mesijanski i himnički psal mi, zapravo su psalmi jednog raspoloženja. Svrstao sam ih u zasebnu kategoriju jer je raspoloženje koje iskazuju različite kvalitete od onog izraženog u drugim psalmima jednog ras položenja. Tu ne nalazimo raspoloženje zadovoljstva, isprav nosti ili očaja. U mesijanskim psalmima nalazimo vjeru u spas čovječanstva15, a u himničkim psalmima osjećaj čistog odu ševljenja.

Psalam 96. predstavlja primjer mesijanskog psalma.

1             Pjevajte Jahvi  pjesmu  novu!

Pjevaj Jahvi, sva zemljo!

2       Pjevajte Jahvi, hvalite ime njegovo!

Navješćujte iz dana u dan  spasenje  njegovo,

3       kazuj te poganima njegovu slavu, svim  narodima čudesa njegova.

4       Velik je Jahve, hvale predostojan, strašniji  od svih bogova!

5      Ništavni su svi bozi naroda.

Jahve stvori nebesa!

6       Slava je  i veličanstvo pred  njim, sila i sjaj  u Svetištu njegovu.

7      Dajte Jahvi narodna plemena, dajte Jahvi slavu i silu!

8       Dajte Jahvi  slavu  imena njegova!

Prinosite žrtve i udjite u dvorove njegove,

9      poklonite se Jahvi u sjaju svetosti njegove.

Strepi pred njim zemljo  sva!

10       Nek se govori među poganima:  »Jahve kraljuje!« Svijet on učvrsti da se ne pomakne,

narodima pravedno upravlja.

11      Raduj  se, nebo, i kliči zemljo!

Neka huči more i  što  je u njemu!

12     Nek  se raduje  polje  i  što  je  na  njemu, nek  kliče šumsko drveće,

13      pred Jahvom, jer dolazi,

jer dolazi suditi zemlji.

Sudit će  svijetu u pravdi

i narodima u istini svojoj.

Dostajat će ako navedem jedan izuzetan primjer himničkog psalma, zadnji u Psaltiru, Psalam 150:

Hvalite Boga u  Svetištu njegovu,

slavite ga u veličanstvu svoda nebeskog! Hvalite ga, zbog  silnih djela  njegovih,

slavite  ga  zbog  beskrajne  veličine  njegove!

Hvalite ga zvucima roga, slavite ga harfom i citrom!

Hvalite ga igrom i bubnjem,

slavite  ga glazbalima zvonkim i  frulom! Hvalite ga cimbalima zvučnim,

slavite ga cimbalima gromkim! Sve što god diše

Jahvu neka slavi! Aleluja!

U ovom psalmu nema mnogo sadržaja. U prvoj strofi (a) hvale se božja djela, u drugoj (b) nalazimo samo ritam vese lja, izražen svim instrumentima kojima se slavi Bog. Ali iz nad instrumenta nalazi se sam život. Tako ova oda života završava riječima: »Sve što god diše Jahvu neka slavi! Ale luja!«.

BILJEŠKE UZ SEDMO POGLAVLJE

1.   The Psalms, uredio A. Cohen (Hindhead, Surrev, The Soncino Press.

1945), str. X.

2.    Vidi W. O. Oesterley, The Psalms (London, S. P. C. K., 1953).

3.   W. O. Oesterlejr, ibid., str. 6.

4.   Ove su brojke približne. Vrlo se mali broj psalama može smjestiti unutar ovih kategorija. Ipak, ova klasifikacija daje grubu  sliku broja psalama u pojedinoj  kategoriji.

5.   Ovaj princip koji se očituje u dinamičkim psalmima isti je onaj koji se nalazi u osnovi psihoanalitičke metode. Tek kad bolno ne svjesno postane svjesno (bio to očaj, mržnja ili strah), kada po stanemo svjesni onoga čega prije nismo bili, možemo se toga osloboditi. Ovaj princip važi kada se radi o očaju kao i u slučaju ostalih potisnutih emocija.

6.   Ovdje sam citirao Oesterlevev prijevod koji odgovara onome ko jeg Cohen navodi u svojim Psalmima. Revidirana standardna verzija (engl.) prevodi kao »čija se slava pjeva na nebesima«. Bu dući da je značenje ovog glagola sumnjivo, Cohen i Oesterlev su geriraju prijevod »who has  set«  [koji  odgovara hrv.  »natkriliti«; op. prev.~ tj. nasata za t'nah. U daljem tekstu postat će jasnije zašto ovaj prijevod ima više smisla sa stajališta strukture čitavog psalma.

7.    Osjećaj koji su mogli izazvati Pico della Mirandola i drugi rene sansni filozofi.

8.   Hebrejski tekst vehiniahem može  se prevesti  sa  »biti  milostiv« ili »suosjećati« ili »pokajati se« (kao npr. Oesterley). Zatražiti od Boga da se pokaje predstavlja jači izraz samopotvrde i povjere nja od molbe da se smiluje. Zato smatram da Oesterleyev prije vod  više odgovara tonu ovog psalma.

9.   Kod većine prijevoda (engleske verzije, op. prev.) ovaj  stih glasi:

»A ipak si ti Sveti...«. Tvrdnja o božjoj svetosti predstavlja mo difikaciju originalnog teksta koji kaže: »I ti, Sveti...«. Hebrejski tekst ne dopušta ovakve promjene. Uzvik »Ti, Sveti« predstavlja iraz direktnog obraćanja Bogu. [usp. hrvatski prijevod »Nado Iz- raelova«, op. prev.~. »Ti« je izraz intimnosti i ljubavi. Prevodioci nisu razumjeli dinamičan i dramatičan stil ovog psalma. Čovjek ovdje ne govori o Bogu, već mu se direktno obraća s velikom bliskošću.

10.  Prijevod Revidirane standardne verzije (engl.) »mir mi dao na gru dima majke« (Thou didst keep me safe upon my mother's breasts) je moguć, ali nevjerojatan. Tekst kaže mavtihi, što može značiti

»steći mir« ili »biti na sigurnom«, ali također znači, posebno u ovom  slučaju,  »uzrokuje  povjerenje«  (Vidi  Gesenius,  Lexicon.)

11.  Moj prijevod (E. F.); od najveće je  važnosti  za  razumijevanje ovog psalma da se točno prevede hebrejski termin anitani.

12.  Prijevod Židovskog izdavačkog društva Amerike glasi  »Odgovori mi«,  umjesto  »Odgovorio  si  mi«.  Oesterlev  prevodi jednako  kao i Revidirana standardna verzija [kao i hrvatska verzija, bez umet nutog stiha »Odgovorio si mi« op. prev.] uz napomenu da heb rejski tekst glasi: »Odgovorio si mi iz rogova divljeg bivola«, što je besmisleno.

13.  Postoji veliko mnoštvo hasidskih pjesama koje se najčešće  pre nose usmeno. (Mnoge sam naučio od svog učitelja S. B. Rabin- kowa.) Dobra zbirka ovih pjesama može se naći u Chemjo Vina- ver, An Anthology of Jewish Music (Antologija židovske muzike), New York, Edward B. Marks,  1955.

14.  Istu dinamiku  možemo naći  u pjevanjima klasičnog Kol Nidreia na večer Dana pomirenja. Melodija se ponavlja tri puta, sve gla snije. Ne sumnjam da izraz »jačim glasom« podrazumijeva ton većeg oduševljenja nasuprot jadnom raspoloženju u kojem je pjesma započeta.

15.  Katkad je ta vjera izražena samo u  posljednjem  stihu  psalma (npr. Psalam 53) i pitanje je da li se ovi psalmi mogu opravda no klasificirati u kategoriju mesijanskih psalama s obzirom na cjelokupno  raspoloženje  izraženo  u  dotičnom  psalmu.