Većina ljudi se barem s vremena na vrijeme prepušta nekom obliku maštanja ili sanjarenja. U tome nema ničeg lošeg, sve dok vam to ne oduzima previše vremena, a vrlo je važno da uvidite kako je sanjarenje u svojoj osnovi pozitivno i konstruktivno. Kad ne spavate, vi stalno razmišljate, a dobro znate da vam sudbina leži upravo u izboru misli.

Ne dopustite da sanjarenje poprimi oblik bijega od stvarnosti. To znači skrivati se pred problemima. To je kukavičko izbjegavanje, poput drogiranja. Sanjarenje je bijeg onda kad se sastoji u maštanju o nečem ugodnom za što vi, međutim, vjerujete da je neostvarivo, jer je predobro da bi se obistinilo. Takvo sanjarenje je gubljenje vremena i energije duše, i ono slabi cijeli mentalni sklop. Sentimentaliziranje nad prošlošću koja se ne može vratiti spada u istu kategoriju.

Neki ljudi zamišljaju svu silinu neugodnih stvari koje bi im se mogle desiti. Stalno iznova prevrću po glavi izmišljene svađe, izmišljene nepravde, nesreće i svakojake nevolje; budući da previše čvrsto vjeruju da bi im se takve stvari mogle dogoditi, te da po svoj prilici i hoće, oni te nevolje doista i navuku na sebe, jer misao je kreativna.