Bog zna sve, u svakom trenutku. To znači da on ne mora ništa »otkrivati«. Bog ne mora raditi eksperimente, kao mi, da vidi što će se dogoditi. Bogu nije potrebno nikoga »iskušavati« da vidi je li pošten, hrabar ili mudar, zato što Bog već zna sve.

Biblija katkad govori o tome da je Bog poduzeo korake da bi nešto saznao; ili kaže da je promijenio mišljenje ili se razočarao. Bog je navodno u slučaju Isaka iskušavao Abrahamovu poslušnost. Tobože mu je planove pomrsilo neprimjereno ponašanje Adama i Eve, ljudska pokvarenost prije potopa i općenito ga se često prikazuje kao razočaranog, čak ogorčenog ljudskim ponašanjem. Prema ortodoksnoj teologiji, vrag neprestano nastoji omesti, čak posve osujetiti Božje planove. Slušajući neke propovjednike čovjek dobiva dojam da je vrag daleko moćniji od Boga.

Sve su to besmislice, dakako. Takve su stvari nemoguće kad se radi o Bogu. Ono što je navelo Abrahama da bude spreman ubiti Isaka bila je njegova ideja o Bogu, ali ga  srećom njegovo više ja, uvijek prisutan Krist u njemu spasio tragedije.

Ono što je otvrdnulo Faraonovo srce bila je njegova ideja o Bogu. Ljudska pokvarenost navukla je na se potop kao prirodnu posljedicu, baš kao što su godinama nagomilavani ljudski strahovi, mržnja, ljubomora i pohlepa navukli na nas ovaj rat.

Mi stvaramo idolopokloničku sliku samih sebe i nazivvamo je Bogom. Uništimo tu sliku još danas, i poštujmo stvarnoga Boga, koji je beskonačno i nepromjenljivo dobro.