Biblija nas uči da »Bog je Duh, i koji ga štuju moraju ga štovati u duhu i istini.«' To, dakako, znači da je Bog savršenstvo i da On ne pravi razlike među ljudima. Bogu nitko nije miliji od drugoga, niti pomaže jednomu na račun drugoga. Bog nam u svakom trenu može dati sve što nam je potrebno, ne uzmajući ni od koga. Uistinu, već i sama želja da imamo nešto što s punim pravom pripada drugome, ozbiljan je grijeh, i zapovijedi ga osuđuju: »Ne poželi nikakvu tuđu stvar.« Vidite li da tkogod ima nešto što biste vi željeli, radujte se tome, pomislite: »Ja sam u dodiru s izvorom svega toga i Bog mi može dati isto takvo dobro ili nešto čak bolje.«

Lakomisleni ljudi često pokušavaju izvući nešto od Boga, uopće ne shvaćajući besmislenost takve ideje. Oni bi htjeli da im religija ispunjava želje. Duhovnu bi istinu okrenuli u svoju korist, umjesto da se prilagode zakonima postojanja. Hine da Bog želi ono što i oni žele, i da on želi da se to odvija baš onako kako njima odgovara. I tako vrlo često zamišljaju kako Bog želi da drugi čine ono što njima odgovara. Takvi ljudi ne poštuju stvarnog Boga. To što oni imaju je džepni bog, izdresiran da udovoljava njihovim željama, i teško da takav poganski idol može donijeti išta doli patnju i žalost.

Štovati istinskoga Boga i uskladiti naše živote s Njim, jedini je put prema slobodi, zdravlju i skladu. Ivan 4; 24