Uistinu postoje samo dva osjećaja koje ljudsko biće može imati, a to su ljubav i strah.

Općenito se smatra da smo u stanju iskusiti cijelu paletu osjećaja, ali to je iluzija. Analizirate li takozvane druge osjećaje, otkrit ćete da se u suštini radi o ljubavi ili o  strahu.

A što je sa srdžbom? Pa, srdžba je zapravo prikriveni strah. U kemiji povremeno nalazimo istu tvar u posve različitim oblicima. Olovo je, na primjer, u kemijkom smislu isto što i dijamant, ma koliko drugačije izgledali. Kaže se da su to alotropski oblici ugljika.

Na isti način su srdžba, ljutnja, mržnja, ljubomora, i kritičnost, samoljublje, ništa drugo doli alotropski oblici straha.

Radost, zanimanje, osjećaj uspjeha i postignuća, poštivanje umjetnosti, sve su to alotropski oblici ljubavi.

Velika razlika između ta dva osjećaja je u tome da je ljubav uvijek kreativna, a strah uvijek destruktivan.

Osjećaj ljubavi obnavlja tijelo, produžuje život, donosi nadahnuće, grana poslovanje, otvara izglede u tisuću smjerova, prevladava svaku prepreku.

Strah uništava tijelo, ubija nadahnuće, koči poslovanje, nad sve se nadvija ledeno mrtvilo.

Na nama je da odlučimo koji od ta dva osjećaja će prevladati u našem životu.

Bog je ljubav; tko ostaje u ljubavi ostaje u Bogu i Bog ostaje u njemu. Prva Ivanova 4; 16