Drugi efekt rođenja na odnose je "sindrom klaustrofobije (gušenje). U maternici vi postepeno rastete dok vas maj­čin prostor više ne može sadržavati i hraniti. Raj odjednom postaje pakao. Bili ste zatvoreni i morali ste izaći da bi preživjeli. Dakle, izabrali ste izlaz. Zatim je liječnik stavio svoje ruke na vas, presjekao pupčanu vrpcu i vaš dah, prvi udah, bio je pun bola i panike.

U odnosima mi često oživljavamo tu istu emocionalnu sekvencu. Krećemo se od bla­ženstva nove ljubavi prema postepenom stezanju i klaustrofo­biji. Često izgleda da je raj postao živi pakao i da moramo napustiti odnos da bi nastavili naš osobni rast. Jedina al­ternativa je navesti vašeg partnera da vas napusti.

Često postaje teško disati pored vašeg ljubavnika i naći ćete sebe kako otvarate prozor u hladnim zimskim noćima da bi mogli dobiti dovoljno zraka.

Rezultat svega toga je "velika dvostruka veza" u većini odnosa. To je osjećaj da ne možete živjeti s tom osobom i da ne možete preživjeti bez nje. Tako su strah od ljubavi i strah od gubitka vezani u braku s Ocem Krivnjom koji vodi ceremoniju, smiješeći se što je još jedan bezazleni par po­ljubio prašinu.

Alternativa krivnji je nevinost. Svi mi znamo osjećaj nevinosti kada gledamo u dječje oči. Ono što je mnogo nas zaboravilo je da svi mi sadržimo tu božansku nevinost - tu čistu nestašnost koja voli, ponekad duboko pokopanu ispod slojeva povreda i zaštita. Traženje sve Božje djece je kako opet steći tu izgubljenu nevinost.

Na neki način je smiješno tražiti izgubljenu nevinost jer nikada ne možete izgubiti nešto što je vječno vaše. Često je neophodno transformirati percepciju sebe i drugih da bi iskusili život onakav kakav je zaista.

Pošto je krivnja forma bola, istraživanje prirode bola može baciti svjetlo na rješenje problema krivnje. Bol je, ustvari, napor uložen u održavanje negativnih uvjerenja.

Neke od misli koje mogu doprinijeti krivnji su:

ne zaslužujem ljubav;

povrjeđujem druge;

drugi povrjeđuju mene;

kada me netko napušta, to boli;

ljubav znači patnju;

Bog ne odobrava moju zabavu.

Ako imate takve misli u vašoj svijesti, najprije se relaksirajte. Udahnite nekoliko puta, ispustite napetost iz svog tijela i promatrajte svoje negativne misli kako odlaze.

Shvatite da zaslužujete ljubav i da vas nikakva količina teškog rada, napora, patnje ili uspjeha, neće učiniti ništa više vrijednim ljubavi, nego što ste upravo sada. Znajte da ste vi izvor i ljubavi i bola, kao i svatko drugi.

Drugim riječima, vi ne povrjeđujete ostale, niti ostali povrjeđuju vas. Uzrok povrede leži u onome tko je ranjen, a ne u nekome tko je bio prisutan kada se kazna dogodila. I kada vas netko koga volite napusti, vi nikad ne gubite ništa od prave vrijednosti. Kad god vam se čini da ste nešto izgubi­li, to je samo zato da se stvori prostor za nešto bolje.

I napuštanje, što je to ustvari?

Tijela su energije u pokretu. Ona uvijek dolaze i odlaze, ulaze i izlaze, okreću i preok­reću se. Zašto uzimate pokrete ostalih ljudi osobno?

Ako sam sa nekim koga volim i odem, ono što će prouzročiti njezin odgovor nije moj odlazak nego njezin osjećaj o sebi. Ako ona voli sebe, ona će me voljeti čak i ako ja odem. Ako ona mrzi sebe, ona će mi zamjeriti moj odlazak. Ona može misliti da me treba blizu sebe da bi osjećala ljubav. To je dobra stara dupla veza; ako ona vjeruje da me treba, ona će mrziti i se­be i mene ako ostanem. Sebe će mrziti jer je zavisna, a mene će mrziti jer podupirem njenu naviku.

Vjerojatno će završiti radeći sve kako bi me otjerala. Kako je sve to smiješno! Ona je izvor njezinog života, a ne ja i muškarci će je nastaviti ostavljati dok ne nauči lekciju.

Svemir je toliko velikodu­šan. Ustvari, trebali bi zahvaliti ljubavnicima koji nas os­tavljaju, zahvaliti im na poklonima koje su nam dali i zah­valiti im što su nas učili da ih ne trebamo da bi osjećali ljubav.

Naravno, ako zapnete u osjećajima potrebe, bespomoćnosti i ovisnosti, trebali biste cijeniti te osjećaje, a ne ih izbjegavati. Sjetite se, ono čemu se opirete ustrajava, a ono što prihvaćate se rastvara. Zato učinite sebi uslugu i budi­te nježni, strpljivi i u ljubavi sa sobom kada imate te os­jećaje nalik na dječje.

Oprostite sebi. Opraštanje je brisanje vašeg uma i otva­ranje vašeg srca. Oprostite sebi što ste mislili da ne zaslu­žujete ljubav tako da izbrišete sve dobre razloge-izgovore koje ste upotrebljavali da bi udaljili ljubav.

Jednostavno promijenite svoj um. I oprostite sebi što ste ikada mislili da ste nekoga povrijedili ili da je netko vas. Najviše od svega, oprostite bilo kome sada zamjerate, od vaših ro­ditelja, do bivših ljubavnika i starih prijatelja.

Stalna ogorčenost će samo povećati vašu krivnju jer obično mrzimo sebe što mrzimo druge.

Primjedba u vezi ogorčenosti! Ogorčenost je odluka koju smo stvorili svojim umom i odobravali svojim tijelom, da smo bili iznevjereni, dok smo, ustvari, sami sebe iznevjerili.

Ponekad je korisnije odobriti sebi zamjeranje i okrivljivanje, da bi dali sebi prostora da to učinimo slobodno. Tako dugo dok preuzimate odgovornost za ono što osjećate, bilo ko­ji osjećaj - čak i okrivljivanje - može biti oslobođen i po­novo uspostavljena harmonija. Kriviti bez osjećaja krivnje često je prvi korak prema opraštanju!

Emocija je energija u pokretu tjerana mišlju. Važno je dozvoliti svojoj energiji, koja je nakon svega vaša životna sila koja liječi, da teče bez zapreka. Mislite o svim onim trenucima u životu kada ste se suzdržali od osjećanja i/ili izražavanja svojih emocija. Često ste završili zamjerajući osobi kod koje ste se suzdr­žali, kriveći nju za vaš nedostatak sigurnosti.

To se zove "suzdržati, opozvati, zamjeriti sindrom", a jednostavno rje­šenje je dati sebi dopuštenje za osjetiti i izraziti sve svo­je osjećaje. Potpuno osjećanje svih osjećaja nas vodi osje­ćanju ljubavi!

Ako je vaše odredište nevinost, a vaše vozilo opraštanje, vaša staza ipak još može biti emocionalni tobogan, dok sve emocije za vas ne budu u redu.

Mislite o svojim osjećajima kao o svojim guruima koji vas podučavaju da volite sebe neuvjetovano, čak i u prisutnosti straha, ljutnje i žalosti.

Ljubav je, konačno sretna, životno-podržavajuća energija ko­ja teče kroz vas kada vi tečete kroz nju. Dakle, nemojte odustajati. Ustrajte! I znajte, čak i kada konfuzija i beznađe dižu svoje spojene glave, vi ste rođeni nevini i vi ostajete nevini i sve ostalo je laž. Duboko dolje u svom srcu to morate uvijek znati. I što se više prepuštate svom srcu, to ćete više slaviti božanstvenost vaše suštine.

Bob Mandell