Josephini u Milanu

odaslano iz Verone, 13.studenog 1796.

Više te ne volim; naprotiv, prezirem te. Ti si grozna, vrlo šlampava, vrlo glupa, vrlo pepeljugasta. Uopće mi ne pišeš, ne voliš svoga supruga;

Ti znadeš kakav užitak mu tvoja pisma pričinjaju, a ne udostojiš se napisati mu čak  ni šest redaka najbezveznijih žvrljotina.

Što onda radiš povazdan, gospo moja? Kakvi ti to neodloživi poslovi oduzimaju vrijeme koje bi mogla posvetiti pisanju pisma svojem veoma umišljenom ljubavniku?

Kakva to sklonost guši i odguruje u zapećak ljubav, nježnu i ustrajnu ljubav, koju si mu bila obećala?

Tko bi mogao biti taj čudesni, taj novi ljubavnik koji obuzimlje sve tvoje trenutke, zlostavlja te po čitave dane i sprječava da se skrbiš za svoga supruga? Josephine, čuvaj se, jedne lijepe noći provalit ću kroz vrata i ući u tvoju ložnicu.

Uistinu, uznemiren sam, moja dobra amie, što ne dobivam vijesti od tebe.Hitro mi napiši četiri lista i reci mi one ugodne riječi koje mi ispunjaju srce osjećajima i užitkom.

Nadam se da ću te uskoro čvrsto zagrliti i obasuti te milijunima vrelih poljubaca kao ispod ekvatora.

Bonaparte

(Iz knjige "Najljepša ljubavna pisma slavnih muškaraca-Ursula Doyle)