2. Kockar

Nikola Tesla rodio se točno u ponoć između 9. i 10. srpnja 1856. godine u selu Smiljanima, u Lici, između planinskog masiva Velebita i istočne obale Jadranskog mora. Omanja kuća u kojoj je rođen nalazila se uz samu srpsku pravoslavnu crkvu kojom je upravljao njegov otac, paroh Milutin Tesla, koji je ponekad pisao članke pod pseudonimom »Rodoljub Pravičić«.

Nijedna zemlja istočnog dijela Europe nije sadržavala veće etničke i vjerske različitosti od Jugoslavije. Unutar Hrvatske obitelj Tesla pripadala je srpskoj nacionalnoj i vjerskoj manjini. Čitavo je to područje pripadalo Habsburškoj Monarhiji, čijim su se strogim i iz Beča nametnutim pravilima narodi prilagođavali kako su najbolje znali i umjeli.

Etničke običaje često najvjernije njeguju upravo manjine doseljene na neko područje, pa u tome ni Teslini nisu predstavljali iznimku. Velik su značaj pridavali srpskim ratničkim pjesmama, pjesni.tvu, plesovima i narodnoj predaji, kao i krsnim slavama u čast pojedinih svetaca te tkanju.

Iako je u ono doba na tim područjima bilo vi.e nepismenih nego pismenih osoba, radilo se o rijedcom načinu širenja umnih sposobnosti, jer su se ljudi divili i njegovali čudesne sposobnosti pamćenja.

U Hrvatskoj su se u doba Teslina djetinjstva mogućnosti ostvarenja poslovne karijere svodile više ili manje na poljoprivredu, vojsku i crkvu. Obitelji Milutina Tesle i njegove supruge Duke Mandić, koje su svojim izvornim podrijetlom bile iz zapadne Srbije, već su naraštajima svoje sinove slale da slu.e u crkvi ili vojsci, a svoje kćeri udavale za svećenike ili časnike.

Tako su i Milutina otpravili u časničku školu, no pobunio se i napustio je da bi krenuo u svećenike. Stoga je na crkvu gledao kao na jedinu moguću karijeru i za svoje sinove, Danu i Nikolu. Sto se tiče njihovih sestara - Milke, Angeline i Marice, paroh Tesla nadao se da će im Bog u svojoj milosti i providnosti poslati na put ženike svećeničkog zvanja, kakvog je i sam bio.

Život žena u ondašnjoj Jugoslaviji bio je iscrpljujući, jer se od njih očekivalo ne samo da obavljaju teške ratarske poslove na imanju, nego i da odgajaju djecu te vode brigu o kući i obitelji. Tesla je uvijek govorio kako je svoje fotografsko pamćenje i pronala-zački genij baštinio od svoje majke i žalio je što ona nije živjela u drugoj zemlji i u drugo vrijeme u kojem bi se sposobnosti žena znatno više cijenile. Ona je bila najstarija kći od sedmero djece u svojoj obitelji i time primorana preuzeti na sebe čitavo domaćinstvo kad joj je majka oslijepila. Stoga se nije školovala. No, bilo usprkos tome, ili upravo zbog toga, razvila je zadivljujuću sposobnost pamćenja te naizust znala čitave tomove domaćeg i klasičnog europskog pjesništva.

Nakon udaje brzo je stiglo i njezinih petero djece. Najstariji je bio Dane. Nikola je rođen kao četvrto dijete.

Budući da je paroh Milutin Tesla u svoje slobodno vrijeme pisao pjesme, dječak je odrastao u kući u kojoj je ritam uvijek prožimao običan govor i gdje je citiranje odlomaka iz Biblije ili poezije bilo jednako prirodno, kao i pečenje kukuruza ljeti na žaru.

I Nikola je u svojoj mladosti pisao pjesme, od kojih je neke poslije ponio sa sobom u Ameriku. Nikad ne bi dopustio objavljivanje tih pjesama, jer ih je držao isuviše osobnima. U postarijoj dobi silno je volio zadiviti svoje novostečene prijatelje recitirajući im pjesme iz njihove zemlje (na engleskom, francuskom, njemačkom ili talijanskom jeziku).

Tijekom čitava života i dalje je povremeno pisao pjesme.

Vrlo rano, već u dobi od pet godina, počeo je izrađivati svoje izvorno osmišljene izume. Izgradio je malo vodeno kolo, posve drugačije od onih koja je viđao u okolici. Naime, bilo je gladko i bez lopatica, a ipak se pod strujanjem vode ravnomjerno okretalo.

Godinama poslije toga prisjetit će se te činjenice kad se počeo baviti oblikovanjem svojih jedinstvenih bezlopatičnih turbina.

No, neki su njegovi pokusi bili manje uspješni. Jednom se us-pentrao na krov sjenika, rastvorio stari obiteljski kišobran i duboko udisao svjež planinski povjetarac, sve dok mu tijelo nije obuzeo osjećaj velike lakoće i dok ga omaglica koju je osjetio u glavi nije uvjerila da sad može letjeti. Tresnuvši o zemlju onesvijestio se, a majka, koja ga je pronašla, odnijela ga je ravno u postelju.

Isto tako, ni njegov motor, koji je pokretalo šesnaest kukaca, nije se mogao proglasiti uspjehom. Radilo se o laganoj napravi sačinjenoj od trijeske koja je oblikovala propeler, a vreteno i kolotur bili su pričvršćeni na žive kukce.

Kad su zalijepljene bube lamatale svojim krilcima, što su mahnito činile očajnički pokušavajući pobjeći, motor je bio pripravan za uzlijetanje. Ovu je istraživačku metodu Tesla zauvijek napustio kad ga je jednom zgodom posjetio mali prijatelj koji je obožavao okus hrušteva. Primjetivši čitavu staklenku punu kukaca, počeo ih je trpati u usta. Mlađahni pronalazač povratio je od zgađenosti.

Njegov je sljedeći pothvat bio usmjeren na rastavljanje i sastavljanje djedovih satova. I to se također, prisjeća se, brzo okončalo: »U onom prvom uvijek sam bio uspješan, no potonje bi se često izjalovilo.« Trideset je godina proteklo prije nego što se iznova dohvatio satnog mehanizma.

Ipak, nisu baš svi njegovi dječji nestašluci bili znanstvene naravi. »Bila je u gradu jedna dobrostojeća dama«, pisao je kasnije u svojoj kratkoj autobiografiji, »pobožna, ali ohola žena koja bi u crkvu obično dolazila dotjerana, odjevena u haljinu s dugačkim skutom .to se vukao daleko za njom i

uvijek okru.ena svojom poslugom. Jedne sam nedjelje taman

zavr.io sa zvonjavom na crkvenom tornju i sjurio se niz stube,

preskačući ih po nekoliko odjednom, kad je ta visoka dama

dostojanstveno izlazila. Skočio sam ba. na njezin skut i začuli

su se zvuči paranja koji su meni zazvučali kao ispaljivanje

pu.čane salve.«1

Otac, iako očito kipteći od bijesa, samo ga je lagano

o.amario . »to je bila jedina tjelesna kazna koju je ikada

primijenio na

28

Kockar

meni, no gotovo da je i danas osjećam«. Tesla je rekao da su

neugodnost i zbunjenost koju je osjetio bili neopisivi, te da je

zbog toga zapravo postao izopćenikom.

Ali, dobra sreća dobacila mu je u.e spasa ne bi li se iskupio

u očima sela. Kako su nabavljeni novi vatrogasni stroj i odore

za vatrogasnu jedinicu, to je zahtijevalo i odgovarajuću

svečanu proslavu. Vatrogasci su pripremili mimohod, odr.ani

su i govori, a tada odjeknu zapovijed da se započne crpsti voda

pomoću nove opreme. No, ni kapi iz vatrogasnog .mrka. I dok

su seoski poglavari stajali zbunjeni i u neprilici, pametan

momčić zagaca u rijeku i pronađe, kako je i pretpostavljao, da

je do.lo do začepljenja usisnog dijela cijevi. Rije.io je problem

oslobodiv.i cijev i odu.e-viv.i seoske oce. Dugo nakon toga,

Tesla se prisjećao kako »prizor Arhimeda dok je nag trčao

ulicama Sirakuze vjerojatno nije ostavio veći dojam od mene.

Digli su me na ramena, i učinili me junakom dana«.2

Čini se da je u pastirskim Smiljanima, gdje je proveo prvih

pet godina svoga .ivota, bljedoliki dječak duguljasta lica

uokvirenog čupom crne kose pro.ivljavao posve osebujno

djetinjstvo. I kao .to je godinama poslije radio sa strujama

visokih napona bez nekih ozbiljnijih ozljeda, tako se i tada

uspijevao izvući iz nevjerojatnih opasnosti.

Pamćenja koje je sezalo daleko u pro.lost, i mo.da pomalo

pretjerujući, kasnije je pisao kako su liječnici tri puta dizali

ruke od njega proglasiv.i ga beznadnim slučajem, da se

nekoliko puta gotovo utopio u rijeci, upao u kotao uzavrelog

mlijeka i opekao se u njemu jedva izbjegav.i kremiranje, a

jednom je prilikom ostao preko noći zatočen u staroj

zabačenoj kapelici. Stravične jurnjave pred pobje.njelim

psima, jatima podivljalih vrana i veprovima o.trih kljova

začinili su ovaj popis dogodov.tina koje su se gotovo

pretvorile u katastrofe.3

Pa ipak, uokolo njegova roditeljskog doma pru.ao se

idiličan pastoralni prizor. Ovce su smireno pasle na

pa.njacima, golubovi gukali ispod nadstre.nica, a bilo je i

koko.i kojima se dječarac bavio. Svakog bi jutra zadivljeno

promatrao jata gusaka kako se

29

TESLA - DVJEK IZVAN VREM1

veličanstveno uzdi.u nebu pod oblake; vraćala bi se u sumrak

»u savr.enoj borbenoj formaciji koja bi posramila i eskadrilu

najboljih, pilota dana.njice«.

Uza svu ljepotu koja ga je okru.ivala, u mislima mali.ana

bilo je i nemani, prouzročenih traumom uslijed obiteljske

tragedije. Otkad je znao za sebe i mogao se prisjetiti, na

njegov je .ivot duboko utjecao njegov stariji brat, koji je u

vrijeme Nikolina rođenja imao sedam godina. Dane, nadareni

prvijenac i idol svojih roditelja, poginuo je u dobi od dvanaest

godina u tajanstvenoj nesreći.

Izravan uzrok tragedije mo.da je bio veličanstven arapski

konj, kojega je obitelji poklonio dragi prijatelj. Ljubimac svih,

bio je obdaren gotovo ljudskom inteligencijom. To je

prekrasno stvorenje jednom prigodom ocu čak spasilo .ivot u

.umi prepunoj vukova. No, sudeći prema Teslinu .ivotopisu,

Dane je umro od ozljeda koje je izazvao konj, iako o samom

događaju nije ostalo vi.e pojedinosti.4

Sve .to je Nikola radio nakon toga izgledalo je glupim u

usporedbi s očekivanjima koja su se polagala u poginulog

brata. Njegova postignuća »samo su dovela do toga da su

roditelji jo. dublje osjećali svoj gubitak. Stoga sam odrastao sa

slaba.nim povjerenjem u samoga sebe. No, daleko od toga da

su me dr.ali glupim dječakom...«

Postoji i drugo obja.njenje smrti Teslina starijeg brata, psiholo

.ki zamr.enije. Prema njemu, Dane je poginuo zbog pada

niz podrumske stube. Neki vjeruju kako je dječak pri tome

izgubio svijest i u bunilu optu.io Nikolu da ga je gurnuo.

Umro je od ozljeda glave, vjerojatno od hematoma, pa bi ovo

obja.njenje stajalo. Na.alost, danas je nemoguće potvrditi bilo

koju od ovih mogućnosti.

I mnogo kasnije u .ivotu, Tesla je patio od noćnih mora i

halucinacija vezanih uz smrt svoga brata. Pojedinosti tog

iskustva nikada nisu bile razja.njene, no ovaj mu se događaj

vraćao tijekom čitavog .ivota kao da sti.e iz različitih

vremenskih okvira. Mo.e se teoretizirati kako je petogodi.nje

dijete, nesposobno za

30

Kockar

podno.enje tereta vlastite pretpostavljene krivnje, moglo izmijeniti

činjenice u svojoj svijesti.

Mo.emo samo nagađati o stupnju u kojem je bratova smrt

mogla postati odgovornom za nevjerojatan popis fobija i opsesija

koje su se naknadno razvile kod Nikole. Sve .to zasigurno mo.emo

reći bilo bi da su se neki oblici njegove iznimne ekscentričnosti

pojavili već u ranoj dobi. Tako je, primjerice, osjećao silnu

odbojnost prema .enskim nau.nicama, a posebno prema bisernim

ogrlicama, dok ga je nakit kristalnog odsjaja ili o.tro izbru-.enih

povr.ina zanimao. Miris komada kamfora koji bi se pojavio bilo

gdje u kući izazvao bi kod njega akutni osjećaj nelagode. Ako bi

prilikom istra.ivanja ispustio komadiće papira u posudu napunjenu

tekućinom, osjetio bi neobičan i odvratan okus u ustima. Tijekom

.etnje brojio bi korake, a pri jelu bi izračunavao zapremnine

tanjura juhe, .alica kave i komada hrane.

Kad to ne bi učinio, jelo bi mu ostajalo bez ikakva okusa -stoga

je najradije jeo posve sam. No mo.da najozbiljniji poremećaj, bar

.to se tiče fizičkih odnosa, bio je taj .to nije mogao dotaknuti kosu

drugih ljudi, »osim mo.da pod prijetnjom revolvera.«5 Ali ne

mo.emo pouzdano odrediti kad su nastale ove ih mnoge druge

njegove fobije.

Prema samom Tesli, nadajući se da će time utje.iti roditelje

zbog gubitka brata, već se u ranoj dobi podvrgnuo čeličnoj disciplini

kako bi se istaknuo. Postao je pravi mali Spartanac, mnogo je

ozbiljnije učio od drugih dječaka, bio velikodu.niji i na svaki način

nastojao biti bolji od njih. Kasnije je vjerovao da je upravo zbog

ovog zatajivanja samoga sebe i potiskivanja prirodnih poriva

počeo razvijati svoje čudnovate prisilne radnje.

Ako se Teslina narav i počela mijenjati, simptomi se nisu vidljivo

iskazali odmah nakon Danetove smrti. »Sve do moje osme

godine«, pisao je, »karakter mi je bio slab i kolebljiv.« Sanjao je

duhove i čudovi.ta, bojao se .ivota, smrti i Boga. No, tada je do.lo

do neke vrste promjene izazvane njegovom najdra.om razonodom

- čitanjem u dobro opremljenoj knji.nici njegova oca. Paroh

Milutin Tesla u jednom je trenutku zabranio Nikoli da se koristi

31

TESLA - ČOVJEKIZVAN VREMENA

lojanicama, bojeći se da će dijete upropastiti oči čitajući uz

njih po cijele noći. Dječak je pribavio ostatke lojanica i svijeća,

začepio krpama ključanicu i pukotine na .arkama vrata te

nastavio s noćnim čitanjem. Ne bi prestajao čitati sve dok nije

začuo majku kako u zoru počinje sa svojim svakodnevnim

poslovima.

Knjiga koja je osobito izmijenila njegovu kolebljivu narav

zvala se Abafi ili Abin sin - djelo vodećeg mađarskog

romanopisca koje je »nekako razbudilo moju uspavanu snagu

volje, pa sam počeo vje.bati samokontrolu«. Svoj kasniji

uspjeh, .to ga je postigao kao izumitelj pripisao je rigoroznoj

disciplini koju si je tada uspio nametnuti.6

Od rođenja mu je bio namijenjen svećenički poziv. Iako je

.udio za tim da postane in.enjer, otac je bio nepopusdjiv. Da

bi ga pripravio za buduće zvanje, paroh Tesla zadao bi mu

svakodnevne obveze: »One su obuhvaćale sve vrste vje.bi .

pogađanje tuđih misli, odcrivanje pogre.aka u nekom obliku

ih izrazu, ponavljanje dugačkih rečenica ili obavljanje

računskih operacija napamet. Ove su dnevne vje.be trebale

osna.iti pamćenje i um, a posebno razviti osjećaj kritičnosti, i

nesumnjivo su za mene bile od velike koristi.«7

O svojoj je majci pisao da je bila »prvorazredni izumitelj i

postigla bi, vjerujem, velike stvari, da nije bila toliko daleko

od suvremenog načina .ivota i mnogostrukih prilika koje je on

pru.ao. Izumila je i izrađivala razne vrste oruđa i naprava, a

koncem koji bi sama isprela vezla je najfinije ukrase. Čak je

sijala sjeme, uzgajala bilje i sama izrađivala predivo.

Neumorno je radila od svitanja do kasno u noć, a većina

odjeće i uresa po kući bila je djelo njezinih ruku.«8

Briljantni je Dane prije svoje prerane smrti znao vidjeti

sna.ne bljeskove svjetlosti koji bi mu u trenucima

uzbuđenosti ometali vid. Slična pojava mučila je i Teslu

tijekom većeg dijela .ivota, a pojavila se jo. u djetinjstvu.

Godinama kasnije opisao ju je kao »čudnovatu boljku zbog

pojavljivanja slika, često popraćenih sna.nim bljeskovima

svjetlosti, koji bi mi zamaglili pogled na stvarne predmete i

utjecali na

32

Kockar

moje misli i djelovanje. Bile su to slike stvari i prizora koje

sam uistinu vidio, a ne onih koje sam izmi.ljao. Kad bi mi

netko ne.to rekao, slika predmeta o kojemu bi govorio

pojavila bi se pred mojim očima toliko .ivopisno da sam

ponekad bio nesposoban razlučiti je li ono .to vidim opipljivo,

ili nije. To je u meni izazivalo osjećaj velike neugode i

strepnje. Nijedan od studenata psihologije ili fiziologije s

kojima sam razgovarao o tome, nije na zadovoljavajući način

znao objasniti ove pojave...«9

Sam je teoretizirao o tome da su ove slike proizlazile iz

refleksnog djelovanja mozga na mre.nicu oka u trenucima

velike uzbu-đenosti. To nisu bile halucinacije. U ti.ini noći,

.ivopisna slika pogreba koji je vidio u prolazu ili neki drugi

uznemirujući prizor pojavio bi mu se pred očima, tako da bi taj

prizor ostajao nepomičan na svom mjestu u prostoru i kad bi

kroz njega pro.ao rukom.

»Ako je moje obja.njenje točno«, pisao je, »trebalo bi biti

moguće na zaslonu projicirati prikaz bilo kojeg predmeta .to

ga čovjek mo.e zamisliti te ga tako učiniti vidljivim. Takav

napredak značio bi pravu revoluciju u svim ljudskim

odnosima. Uvjeren sam da se to čudo mo.e postići i da će biti

postignuto u nadolazećim vremenima. Mogu samo spomenuti

da sam se ozbiljno posvetio rje.avanju ovog problema.«10

Jo. od Teslinih vremena, parapsiholozi su proučavah osobe

koje su prema njihovim izvje.ćima uistinu mogle projicirati

svoje mentalne slike na svitke neeksponiranog fotografskog

filma. I izravan prijenos misli na elektronske ispise također je

postao predmetom nedavnih istra.ivanja.

Da bi se oslobodio slika koje su ga progonile i osjetio

barem privremeno olak.anje, mladi je Tesla sam sebi počeo

predočavati izmi.ljene svjetove. Svake bi noći kretao na neki

zami.ljeni put . vidio nova mjesta, gradove i zemlje, .ivio u

njima, susretao ljude i sklapao prijateljstva, i »ma koliko to

nevjerojatno zvučalo, činjenica je da su mi ti ljudi bili jednako

dragi koliko i oni iz stvarnog .ivota i ni.ta manje dojmljivi u

svojim postupcima.«11

Time se bez prestanka bavio sve do svoje sedamnaeste

godine, kad je njegove misli ozbiljno zaokupilo pronalaza.tvo.

A tada

33

TESLA - ČOVJEK IZVAN VREMENA

je na vlastito odu.evljenje shvatio kako već tolikom lakoćom

uspijeva vizualizirati predmete da mu modeli, nacrti ili pokusi

uopće nisu potrebni da bi ih u svom umu oblikovao kao

stvarne.

Preporučivao je ovu metodu rada kao mnogo učinkovitiju i

br.u od one čisto eksperimentalne. Svi koji svoju zamisao

provedu u djelo, dr.ao je Tesla, izla.u se riziku da će zaglibiti

u pojedinostima i pogre.kama naprave koja ih zaokuplja, i

dok se bave njezinim popravcima i pobolj.anjima, počinju

gubiti iz vida osnovno načelo njezina oblikovanja.

»Moja je metoda drukčija«, pisao je. »Ne .urim se

započeti s praktičnom izvedbom. Kad mi se javi ideja, odmah

u svojoj ma.ti počinjem s njezinom izgradnjom. Mijenjam

konstrukciju, usavr.avam je i u mislima pokrećem uređaj.

Meni je posve svejedno radi li moja turbina u mislima ili je

ispitujem u laboratoriju. Zamjećujem čak kad nije dobro

ugođena.«12

Dakle, zapravo je ustvrdio kako je u stanju usavr.iti neku

koncepciju iako se u stvarnosti ničega nije dotaknuo. Tek kad

bi sve njezine nedostadce ispravio u svom umu, izradio bi

uređaj i u njegovu opipljivom obliku.

»Bez iznimke«, pisao je, »moj bi uređaj radio onako kako

sam i zamislio da treba raditi, a rezultati pokusa bili bi onakvi

kakve sam i očekivao. Tijekom punih dvadeset godina u tome

nije bilo nijednog jedinog izuzetka. A za.to bi i bilo drukčije?

Strojarstvo, električno i mehaničko, pozitivno je po svojim

rezultatima. Ovdje se tek te.kom mukom mo.e naići na

predmet koji se ne bi mogao matematički obraditi i čiji se

učinci ne bi mogli proračunati ili rezultati utvrditi unaprijed -

iz raspolo.ivih teoretskih i praktičnih podataka...«J 3

Unatoč takvim izjavama, Tesla je ipak često izrađivao

male skice svojih izuma, u cijelosti ili djelomično. Kasnije u

.ivotu njegove su metode istra.ivanja počele vi.e nalikovati

na Edisonov empirijski pristup.

Teslin razvoj u djetinjstvu pomalo zbunjuje, jer je svoju

urođenu nadarenost osna.io tako strogom mentalnom

disciplinom da ju je nemoguće razlučiti od stečene. Neki ljudi,

primjerice,

34

Kocka:

radije misle da Teslino nevjerojatno pamćenje nije bilo nimalo

neuobičajeno, već prije rezultat maksimalnog iskori.tavanja

onoga .to mu je Bog podario. Ipak, sposobnost da se -

pogledav.i tek krajičkom oka neki nacrt - upamti broj stranice

s određenim tipom naprave, ili točni odnosi i mjere bezbroj

uzoraka na toj stranici - nazvali mi to fotografskim, ejdetskim

ili kakvim god pamćenjem - zaista je sposobnost koja resi

posebno nadarene osobe. Takvo pamćenje obično blijedi već u

adolescentskoj dobi, dokazujući time da je podlo.no utjecaju

kemijskih promjena u tijelu.

Ali u Teslinu se slučaju, mo.da zbog njegova osobitog

uvje.bavanja u ranom djetinjstvu i poslije nametnute

samodiscipline, nevjerojatno pamćenje zadr.alo tijekom

velikog dijela njegova .ivota. Činjenica da je tek u svojim

srednjim godinama, u Coloradu, počeo svoju istra.ivačku

opremu pode.avati metodom poku.aja i pogre.aka ukazuje

nam na nestajanje ove sposobnosti.

Tvrdio je da njegova metoda vizualnih izuma ima samo

jednu manu, koja ga dodu.e čini siroma.nim u financijskom

smislu, no zato bogatim zaneseno.ću uma: naime, izume koji

su mu mogli donijeti veliku materijalnu korist često bi

odgurnuo u stranu ne ula.ući u njih onaj vremenski zahtjevan

rad na njihovu usavr.avanju, koji je jo. trebalo obaviti da bi se

postigao i komercijalni uspjeh. Edison ne bi nikada dopustio da

se tako ne.to dogodi pa je zapo.ljavao mnoge suradnike koji su

trebali osigurati da do toga ne dođe. Zapravo, za Edisona

govore da je umio prikupljati ideje drugih izumitelja i potom

pohitati s njima u Ured za prijavljivanje patenata. Kod Tesle se

događalo upravo suprotno. Ideje su pr.tale jedna za drugom,

sijevajući mu umom br.e nego .to bi ih stigao zabilje.iti.

Jednom kad bi u potpunosti (u svojoj glavi) shvatio kako neki

izum djeluje, bio je sklon tome da izgubi za njega svako zanimanje,

jer su se na obzoru već nazirali uzbudljiviji, noviji

izazovi.

Mo.da bi njegovo fotografsko pamćenje moglo djelomice

objasniti te.koće u radu s drugim in.enjerima na koje je

nailazio tijekom čitavog .ivota. Dok su oni zahtijevali nacrte,

on je radio u svojim mislima. U vi.im je razredima, usprkos

svojoj briljantnosti

35

TESLA - ČOVJEK IZVAN VREMENA

iskazanoj na satovima matematike, gotovo pao jedan razred,

jer se gnu.ao satova tehničkog crtanja.

Bilo mu je dvanaest godina kad je svojevoljnim

nastojanjima uspio iz svog uma prognati slike i prizore koji su

ga uznemirivali; no nikada nije bio u stanju nadzirati

neobja.njive svjetlosne bljeskove koji bi se obično pojavljivali

u opasnim ili uznemirujućim situacijama, ili pak u trenucima

kad je bio silno ushićen. Ponekad bi posvuda oko obrisa

vlastitog tijela vidio zrak ispunjen .ivim, plamtećim

jezičcima. Umjesto da se smanjuje, njihova se gustoća tijekom

godina povećavala, a svoj je vrhunac dosegla kad mu je bilo

otprilike dvadeset pet godina.

U svojoj .ezdesetoj godini izvijestio je: »Ove svjetlosne

pojave jo. se javljaju s vremena na vrijeme kad mi sijevne

neka nova ideja koja mi otvara nove mogućnosti, samo .to

nisu vi.e onoliko uzbudljive, jer imaju znamo slabiju snagu.

Kad zatvorim oči, uvijek prvo vidim vrlo tamnu, jednolično

plavu pozadinu, pomalo sličnu nebu u vedroj noći bez

zvijezda. Za nekoliko sekundi ovo polje zatreperi bezbrojnim

blje.tavo zelenkastim iskricama koje su poredane u nekoliko

slojeva i primiču mi se. Potom se zdesna pojavljuju predivni

oblici dvaju sustava usporednih i vrlo blisko smje.tenih linija

u svim mogućim bojama među kojima prevladavaju .ućkastozelenkaste

i zlatne. Odmah zatim ove linije posvije-de, i cijeli

prostor ispune blije.teće točkice treperavog svjeda. Ovaj se

prizor polagano kreće mojim vidnim poljem i nakon otprilike

desetak sekundi nestaje na lijevoj strani, ostavljajući iza sebe

prilično sumorno i te.ko sivilo. Ali ubrzo ga razmiče pravo

more oblaka koje kao da se poku.ava zbiti u različite .ivopisne

oblike. Čudno je da ne uspijevam projicirati neki oblik u ovo

sivilo, sve dok ono ne prijeđe u drugi stupanj razvoja. Svaki

put prije nego .to zapadnem u san, ispred očiju mi prelijeću

prikazi osoba i predmeta. Kad ih ugledam, znam da ću uskoro

izgubiti svijest o okolini. Ako ih nema i ako odbijaju naići, to

mi najavljuje besanu noć.«14

U .koli je izvrsno svladavao jezike učeći engleski,

francuski, njemački i talijanski kao i slavenske jezike, a u

matematici je upravo blistao. Bio je od one vrste učenika koja

se naviruje iza leđa

36

Kockar

predavača dok ovaj ispisuje zadatke na ploči i posve mirno

zapisuje ispravan rezultat u bilje.nicu u trenutku kad učitelj

zavr.ava. U početku se sumnjalo da na neki način vara. Ali,

ubrzo je postalo jasno kako je to samo jo. jedan od aspekata

njegove neuobičajene sposobnosti da vizualizira i zadr.i te

slike pred očima. Optički zaslon pohranio je u njegovu umu

čitave logaritamske tablice i on bi ih dozivao u trenutku kad bi

mu zatrebale. No, kad je već postao izumitelj, ponekad se

dugo morao boriti kako bi rije.io neki znanstveni problem.

Izvijestio je o jo. jednoj neobičnoj pojavi koja je poznata

mnogim stvaralački nastrojenim osobama, to jest da je uvijek

nailazio trenutak kad nije bio usredotočen, ali bi odjednom

znao da ima odgovor, makar se on jo. nije materijalizirao. »A

ono prekrasno u tome «, rekao je, »bilo je to .to sam kad sam

se tako osjećao, znao da sam problem stvarno rije.io te da ću dobiti

ono za čime tragam.«

Praktični rezultati općenito su potvrđivali ovaj intuitivni

osjećaj. Činjenica je da su uređaji koje je Tesla poslije toga

izradio gotovo uvijek radili. Mo.da je mogao pogrije.iti u

svom razumijevanju nekog znanstvenog načela, ili čak

gre.kom u samoj izvedbi upotrijebiti materijale lo.ije

kakvoće, no nekako su uređaji . onakvi kakve bi razvio u

svojim mislima i kakvi su kasnije bili preneseni u metal -

obično radili upravo ono .to je .elio.

Da su za njegova djetinjstva postojali .kolski psiholozi, one

bi mu slike, koje su se mije.ale s njegovim osjećajem za

stvarnost, vrlo lako priskrbile dijagnozu shizofrenije te bi mu

mo.da propisali liječenje i gomile lijekova vjerojatno s

namjerom da »izliječe« sami izvor njegova stvarala.tva.

Kad je prvi put otkrio da ga slike u njegovu umu uvijek

mogu odvesti do stvarnih prizora koje je prije toga negdje

vidio, povjerovao je da je uspio otkriti istinu od velikog

značaja. To je i dokazao, poku.avajući otada uvijek pronaći

tragove vanjskih izvora podra.aja. Ukratko, i prije nego .to su

Freudove metode postale svima poznate, Tesla je na sebi

primjenjivao neku vrstu samoana-lize, da bi nakon nekog

vremena njegovo nastojanje preraslo u gotovo refleksnu

radnju.

37

TESLA - ČOVJEK IZVAN VREMENA

»Postigao sam veliku lakoću pri povezivanju uzroka i

posljedica«, izvijestio je. »Uskoro sam čak, na svoje veliko

iznenađenje, postao svjestan da je svaka misao koju bih

pomislio zapravo bila izazvana nekim vanjskim dojmom.«15

Zaključak koji je izvukao iz ovog iskustva nije ga nimalo

razveselio. Sve .to bi činio i za .to je mislio da je rezultat

njegove slobodne volje bilo je zapravo izazvano stvarnim

okolnostima i događajima. A ako je to točno, iz toga bi

proizlazilo da i on sam mora biti neka vrsta automata. I

obrnuto, za sve ono .to je ljudsko biće u stanju učiniti, mogao

bi se napraviti stroj koji bi mogao činiti to isto, uključujući

djelovanje s procjenom zasnovanom na dotad stečenim

iskustvima.

Iz tih je meditacija mladi Tesla razvio dvije teorije koje će

mu, iako na različite načine, postati značajne u kasnijem .ivotu.

Prva je bila da se ljudska bića mogu shvatiti i kao »strojevi od

mesa«. Druga je razvijala ideju da se strojevi mogu

humanizirati te se na taj način koristiti za različite praktične

svrhe. Prva ideja mo.da nije učinila ni.ta da bi pospje.ila

njegovu dru.tvenost i sposobnost komuniciranja s okolinom,

ali zato ga je druga duboko nagnala u neobičan svijet onoga

.to je nazvao »teleautomatikom« ili robotikom.

Obitelj Tesla preselila je u obli.nji grad Gospić kad je

Nikoli bilo .est godina. Tamo je krenuo u .kolu i vidio prve

mehaničke modele, uključujući vodene turbine. Izradio je

mnoge od njih i otkrio veliko zadovoljstvo u radu na njima.

Također ga je odu.evio i opis slapova Nijagare, na koji je

negdje nai.ao. U ma.ti je vidio kako se pojavljuje golem kotač

koji se pokreće zahvaljujući padu vodenih slapova. Svom je

ujaku rekao da će jednoga dana otići tamo i provesti ovu

zamisao u djelo. Trideset godina kasnije, vidjev.i svoju ideju

ostvarenom, samog je Teslu zadivila ova »neshvatljiva tajna

uma«.

U desetoj je godini krenuo u realnu gimnaziju,

novoizgrađe-no zdanje koje je raspolagalo prilično dobro

opremljenim kabinetom za fiziku. Odu.evili su ga pokusi koje

im je nastavnik prikazivao. I tu je blistao njegov briljantni

matematički um, no

38

Kockar

»moj je otac imao dosta briga prebacujući me iz jednog

razreda u drugi«, jer Tesla nije mogao podnijeti satove

tehničkog crtanja.

Na drugoj godini postao je opsjednut idejom da ostvari

perpe-tum mobile pomoću stalnog tlaka zraka, kao i

mogućnostima koje pru.a vakuum. Posve ga je zaokupila .elja

da obuzda tu snagu, ali dugo je vremena tapkao u mraku.

»Konačno«, prisjeća se, »moja su se nastojanja iskristalizirala

u jednom izumu koji mi je trebao omogućiti da postignem ono

.to dosad nijedan smrtnik nije ni poku.ao.« Sve je to bio dio

njegova neobuzdanog sna o sposobnosti da leti.

»Svakog sam dana u mislima letio zrakom do udaljenih

krajeva, samo nisam mogao shvatiti kako mi to uspijeva«,

sjeća se. »No, sada sam imao i ne.to posve opipljivo - letjelicu

koja se sastojala jedino od rotirajuće osovine, pokretnih krila

i... vakuuma neograničene snage!«16

Ono .to je izgradio bio je valjak koji se mogao slobodno

okretati na dva le.aja i koji je bio djelomično okru.en

pravokutnim .lijebom, na koji je savr.eno nalijegao. Slobodna

strana .lijeba bila je zatvorena pregradom, tako da cilindrični

odsječak unutar okru.enog prostora dijeli .lijeb na dva

odjeljka, sasvim odvojena jedan od drugog hermetičkim

kliznim spojnicama. Kad se jedan od tih odjeljaka potpuno

zatvori i iz njega izvuče sav zrak, a drugi i dalje ostane

otvoren, rezultat je trebala biti neprestana rotacija valjka .

barem je izumitelj tako mislio. I uistinu, kad je dovr.io svoj

rad, njegov se valjak lagano vrtio.

»Otada sam svakoga dana kretao na svoje dnevne izlete

zrakom, i to u vozilu opremljenom takvim udobnostima i

luksuzom da bi mi pozavidio i sam kralj Salomon«, prisjeća

se. »Trebale su proteći godine prije nego .to sam shvatio da je

atmosferski dak djelovao na povr.inu valjka pod pravim kutom

te da je slaboj vrtnji, koju sam zamijetio, uzrokom bilo

propu.tanje. Iako sam do ovih saznanja dolazio postupno, ipak

mi je to predstavljalo bolan .ok.«17

Dok je jo. i.ao u tu .kolu . za koju je vjerojatno bio

suvi.e napredan - svladala ga je »opasna bolest ili, bolje

rečeno, čitav niz bolesti, i moje je stanje postalo toliko očajno

da su liječnici digli

39

TESLA - ČOVJEKIZVAN VREMENA

ruke od mene.« A kad mu se stanje malo pobolj.alo, dopustili

su mu da čita ne bi li to pripomoglo njegovu oporavku.

Naposljedcu su ga zamolili da sredi popis knjiga u mjesnoj

knji.nici. To je bio zadatak, kako je kasnije rekao, koji ga je

upoznao s najranijim djelima Marka Tvvaina. Svoj čudesni

oporavak pripisao je upravo svom odu.evljenju njihovim

odcrivanjem. Na.alost, ova anegdota zvuči pomalo apokrifno,

jer u to doba Tvvain nije napisao gotovo ni.ta .to bi moglo

pronaći svoj put preko oceana i nekako dospjeti do neugledne

hrvatske knji.nice. Kakva god bila istina, Tesli se ova priča

sviđala i nije je mijenjao. Dvadeset pet godina poslije upoznao

je velikog humoristu u NewYorku, ispripovijedao mu svoje

iskustvo i posve se zbunio, kako je rekao, kad su Tvvainu navrle

suze na oči. Dječak je svoje .kolovanje nastavio na vi.oj .koli u

Karlovcu, gdje je kraj bio nizinski i močvaran, zbog čega je

dva puta podlegao napadima malarije. Međutim, bolest ga nije

spriječila da razvije veliko zanimanje za elektricitet,

zahvaljujući podr.ci i utjecaju svog profesora fizike. Svaki

pokus koji je imao prigode promatrati izazivao bi »tisuće

odjeka« u njegovu mozgu te je počeo .udjeti za istra.ivanjima

i eksperimentiranjem kao svojim pozivom.

Kad se vratio, kod kuće je vladala kolera i on se odmah

zarazio tom opakom bole.ću. U postelji je proveo punih devet

mjeseci, jedva sposoban da se pomakne, tako da su po drugi

put pomi.ljali kako je na umoru. Prisjetio se kako je otac sjeo

uz njegov krevet nastojeći ga razvedriti i kako se on dovoljno

pribrao da natukne: »Mo.da bih se oporavio kad bi mi

dopustio da studiram tehniku.« Paroh Tesla, koji nikada nije

popustio u svojoj odluci da Nikola treba ući u redove

svećenstva, na.ao se zarobljen u stupici vlastita očaja i dao mu

svoj svečani pristanak.

Pomalo je nejasno .to se događalo nakon toga. Čini se da

je Tesla dobio poziv za trogodi.nje slu.enje vojske, .to mu se

činilo jo. odbojnijim nego postati svećenikom. Ali poslije nije

mnogo govorio o tome, rekav.i samo da je otac zahtijevao da

zbog oporavka i zdravlja godinu dana proboravi u planinama.

U svakom slučaju, zaista je tamo proveo punu godinu, ne

odslu.iv.i vojni rok. Kako je u obitelji njegova oca bilo visokih

časnika, vrlo je vje-

40

Kockar

rojatno da su iskoristili njihov utjecaj kako bi isposlovali

slu.beni vojni otpust zbog zdravstvenih razloga.18

Te.ka godina provedena u planinama nije nimalo obuzdala

njegovu bogatu ma.tu. Zamislio je plan o izgradnji podvodne

cijevi ispod Atlantskog oceana kojom bi između dvaju

kontinenata putovala po.ta. Izračunao je matematičke

pojedinosti čitavog postrojenja crpki koje bi potiskivale vodu

kroz cijev, .to bi pokretalo oble spremnike napunjene pismima

i po.tanskim po.iljkama. Samo, nije uspijevao točno procijeniti

otpor trenja koji bi cijev pru.ala strujanju vode. Čini se kako je

ipak bio dovoljno velik da primora Teslu na odustajanje od

plana. Bez obzira na to, iz toga je izvukao neka znanja koja će

primijeniti na svojim kasnijim izumima.

Ne trateći vrijeme na izradu nacrta i shema, zamislio je

izvedbu gigantskog lebdećeg prstena oko ekvatora. U početku

bi ga dr.ale posebne skele. Kad bi se one uklonile, prsten bi

se počeo okretati jednakom brzinom kao i Zemlja. Sudeći po

opisu, taj bi prsten mogao biti sličan sinkroniziranim

satelitima koji su odcri-veni tek krajem dvadesetog stoljeća.

No, Teslin je cilj bio jo. ambiciozniji. Sljedeći je njegov

prijedlog bio da se iskoristi reaktivna snaga kojom bi se taj

divovski prsten zadr.avao na mjestu u odnosu na Zemlju.

Putnici bi se tada ukrcali na njega i pojurili oko Zemlje

vrtoglavom brzinom od tisuću i pol kilometara na sat - ili

točnije, Zemlja bi jurila ispod njih, omogućujući im da obiđu

zemaljsku kuglu u samo jednom danu, i to sjedeći na mjestu.

Na kraju te veličanstvene, iako izgubljene godine, prepune

tumaranja i sanjarija, 1875. godine upisao se na austrijsku

Visoku pohtehničku .kolu u Grazu. Tijekom prve godine

studija primao je stipendiju uprave Vojne krajine pa nije imao

novčanih briga. Usprkos tome, bubao je od tri sata ujutro pa

sve do jedanaest navečer, odlučan u nakani da polo.i dvije

godine studija u jednoj. Glavni predmeti bili su mu fizika,

matematika i mehanika.

Zapisao je kako ga je taj nagon da dovr.i sve ono čega se

dohvati umalo ubio kad je počeo čitati Voltaireova djela. Na

svoj očaj uvidio je da se radi o gotovo stotinjak svezaka,

tiskanih sitnim slovima »koje je taj monstrum napisao

ispijajući sedamdeset dvije

TESLA - ČOVJEK IZVAN VREMENA

.alice crne kave na dan«. No Tesla se nije mogao smiriti dok ih

nije pročitao sve.

Na kraju godine s lakoćom je polo.io devet ispita. Ali kad

se iduće godine vratio, nestalo je financijske udobnosti koju

mu je osiguravala stipendija. Jer, Vojna krajina je ukinuta, a

očevi svećenički prihodi nisu bili dostatni za pokrivanje

visokih tro.kova .kolarine. Stoga je Tesla bio primoran

odustati od studija prije kraja .kolske godine. No, ono malo

vremena koje je proveo slu.ajući predmete iz druge godine

iskoristio je na najbolji mogući način, pa se upravo na toj

drugoj godini počeo zabavljati idejom o alternativama za

električne strojeve istosmjerne struje.

Čovjek kojega treba dr.ati odgovornim za uvođenje Tesle

u čuda elektrotehnike bio je Nijemac, izvjesni profesor

Poschel, koji je predavao teorijsku i eksperimentalnu fiziku.

Iako je imao »golema stopala, a ruke poput medvjeđih .apa«,

Teslu su odu.evljavali pokusi koje im je prikazivao. Kad je

jednoga dana u Politehničku .kolu iz Pariza stigao Grammov

uređaj istosmjerne struje, koji se mogao koristiti i kao motor i

kao dinamo, Tesla ga je podrobno pregledavao, osjećajući

pritom neobično uzbuđenje. Imao je .ičanu armaturu s

komutatorom. No, tijekom rada uređaja dolazilo je do velikog

iskrenja, pa je Tesla drsko rekao profesoru Posche-lu da bi se to

moglo rije.iti uklanjanjem komutatora i prijelazom na

izmjeničnu struju.

»Gospodin Tesla će mo.da učiniti velike stvari«, naduto će

njemački profesor, »ali sigurno je da ovo neće unaprijediti.

Bilo bi to kao da neku stalnu silu, primjerice silu gravitacije,

obrne u rotacijsku. To bi bio perpetuum mobile, uređaj koji se

neprestano pokreće, a to je nemoguća ideja.«19

Mladić nije, dodu.e, imao ideju kako bi se to moglo

izvesti, no instinkt mu je .aputao da je odgovor već pohranjen

negdje u njegovoj glavi. Znao je da neće mirovati sve dok ne

pronađe upravo takvo rje.enje.

Ali Tesli je ponestalo sredstava. Uzalud je poku.ao posuditi

novac, a kad mu to nije uspjelo, počeo je kockati. Nije ba. bio

dobar karta., ali zato je postao pravi stručnjak za bilijar.

42

Koc

Na.alost, njegovo ga novootkriveno umijeće nije uspjelo

spsiti. Teslin nećak Nikola Trbojević pričao je kako je od

drugih članova obitelji čuo da je Teslu s fakulteta, a potom i iz

grada »otpustila« policija, »jer je kartao i vodio neuredan

.ivot«. Nećak je dodao: »Njegova je majka prikupila novac da

bi mogao otići u Prag, budući da otac nije s njime .elio ni

progovoriti. Moguće da je u Pragu, gdje je proveo dvije

godine, neobavezno pohađao predavanja, no istraga koju je

provela čehoslovačka vlada pokazala je da nije bio upisan ni na

jedno od četiri sveučili.ta u Čehoslova-čkoj... Izgleda da je

Tesla u osnovi bio samouk čovjek, .to nimalo ne umanjuje

njegov značaj. I Faradav je isto tako bio samouk.«20

Godine 1879. Tesla je poku.ao pronaći posao u Mariboru,

no bezuspje.no. Konačno je bio primoran vratiti se kući. Otac

mu je umro iste godine i on se ubrzo opet na.ao u Pragu,

nadajući se da će moći nastaviti sa studijem. Vjeruje se da je

tamo ostao do svoje dvadeset četvrte godine, slu.ajući

predavanja i učeći u knji.nici te tako prateći napredak na

području elektrotehnike i fizike.

Mo.da je nastavio i kockati u nastojanju da prikupi sredstva

za .ivot, no u to vrijeme vi.e zasigurno nije bilo opasnosti od

toga da postane ovisnikom. Sam je Tesla opisao kako je uopće

postao kockar i kako se tome uspio oduprijeti. »Sjesti uz

partiju karata«, govorio je, »predstavljalo je za mene u.itak

nad u.icima. Moj je otac .ivio primjernim .ivotom i nije

nalazio opravdanja za toliki gubitak vremena i novca u koji

sam se upu.tao... Rekao bih mu: ’Mogu prekinuti s tim kad

god za.elim, no je li vrijedno odustati od nečega čime bih

zamijenio i u.ivanja u raju?’ Za razliku od moje majke, on bi

često znao dati odu.ka svojoj srd.bi i preziru. Majka je

shvaćala ljudsku narav i znala da se nedco mo.e spasiti jedino

vlastitom voljom. Jednog poslijepodneva, sjećam se, kad sam

izgubio sav novac i čeznuo za partijom, pri.la mi je sa smotkom

novčanica i rekla: ’Idi i zabavi se. .to prije izgubi. sve .to

posjedujemo, to bolje. Znam da će te to proći.’ Bila je u pravu.

Tog sam časa nadvladao svoju strast... I ne samo .to sam je

nadvladao, nego sam je i i.čupao iz svog srca tako da u njemu

vi.e nije ostalo ni traga .udnje...«21

43

TESLA - ČOVJEK IZVAN VREMENA

Kasnije u .ivotu počeo je nevjerojatno mnogo pu.iti te

otkrio da kava znatno utječe na njegovo srce. Snaga volje

iznova je trijumfirala i uspio se rije.iti oba poroka. Tada je

prestao piti čak i čaj. Očito da je Tesla činio razliku između

uvje.bavanja slobodne volje (koja je nedostajala »strojevima

od mesa«) i snage volje ili uvje.bavanja odlučnosti.