19. Afera s Nobelovom nagradom

Sva sila o.alo.ćenih koja je 14. travnja 1913. godine bila na

pogrebu J. Pierponta Morgana u crkvi St. Georgea na

Manhattanu, nahrupila je da bi vidjela teatralnu zavr.nicu i

okončanje čitavog jednog povijesnog razdoblja. Tesli su

dostavili ulaznicu za galeriju crkve, uz isprike .to sva bolja

sjedeća mjesta vi.e, na.alost, nisu slobodna.

Nakon obreda izumitelj je u svoj kalendar pomno ubilje.io

datum koji će uslijediti za mjesec dana. Naime, 14. svibnja

imao je odobren termin za sastanak s J. P. Morganom,

potomkom bankarske kuće Morgan.

Susret mladog bankara i izumitelja uglavnom je obilje.io

razgovor o prodajnim mogućnostima Tesline turbine. .est

dana kasnije, izumitelj je od tvrtke J. P. Morgan Companv

primio zajam od 15 tisuća dolara, uz kamatu od 6 posto i na

rok od devet mjeseci.1

Tesla je sastanak popratio pismom, u kojem je biranim i

sna.nim riječima opisao jedinstvenost svog posljednjeg

izuma. »Budući da Vam je ova stvar poznata isto kao i meni,

koji na to ne gledam samo kao stručnjak, nego i kao čovjek

koji mo.e vidjeti .to nam sprema budućnost, mo.ete i sami

procijeniti koliko mi je, u ime čovječanstva, stalo da budem u

dodiru s ljudima čestitima i moćnima poput Vas ...«2

Na.alost, tu se nije zaustavio. Kao da se nije mogao

suzdr.ati, pa je spomenuo kako mu je Morgan stariji za

Wardenclyffe posudio 150 tisuća dolara. Ostali su ga u tom

pothvatu iznevjerili, pisao je, inače bi prvi svjetski oda.iljački

sustav već odavno procvjetao. Stoga je predlo.io osnivanje

dviju novih tvrtki - jedna bi se

bavila daljnjim razvojem radioemitiranja, a druga bi

proizvodila turbine. Uz to je ponudio i »da Vama prepustim

sve svoje udjele u dobiti obiju tvrtki«, te ostavio Morganu

mlađem i njegovoj procjeni da osobno odredi koliki će mu dio

ostaviti.

Morgan mlađi kruto mu je odgovorio kako on ni u kojem

slučaju ne bi mogao pristati na to da mu Tesla prepusti svoj

udio, i to u obje tvrtke. Umjesto toga, predlo.io je, neka Tesla

sam krene u osnivanje takvih dvaju poduzeća i ustroji ih te

onda iz dobiti koju u njima ostvari započne vraćati posuđenih

150 tisuća dolara tvrtki Morgan, odnosno kad bude u

mogućnosti. To, dodu.e, nije posve okončalo svaki daljnji

razgovor među njima, ali svakako ga je bitno opteretilo.

Sljedećih nekoliko godina izumitelj je jo. nekoliko puta

pozivao J. E Morgana na ulaganja u izgradnju postaje za

be.ično emitiranje i turbine. No, novčar niti je razumijevao, a

niti se ba. previ.e zanimao za novotarije poput radija. A .to se

tiče be.ičnog prijenosa električne struje, jo. je na snazi bila

stara zamjerka: zbog čega bi Morgan .elio izbaciti iz pogona

svoje vlastite dalekovode? Unatoč tome, posudio je Tesli i jo.

5 tisuća dolara te potom, poput svog oca, pobjegao na odmor u

Europu. Plovio je čitave jeseni, vukući sa sobom čak i neke

knjige koje mu je izumitelj utrapio, ostavljajući Teslu bez

pravog odgovora.

A Tesla je u međuvremenu počeo prodavati licencu za

svoju turbinu i na europskom tr.i.tu. Zahvaljujući

posredovanju belgijskog princa Alberta, dobio je 10 tisuća

dolara za licencu prodanu Belgiji. Od koncesije u Italiji

očekivao je dobit od 20 tisuća dolara, a u Americi je sklopio

ugovore s automobilskom i .eljezničkom industrijom te se

bavio i drugim sličnim, začudo praktičnim, poslovima. No,

prihodi su mu jo. bili znatno manji od onoga koliko mu je bilo

potrebno za istra.ivanja.

Razočaranja je nastojao nadvladati filozofski i stekao je

nevjerojatno točnu sliku o mjestu koje je zaposjeo u svom

vremenu ili, bolje, ispred svog vremena.

»Mi nismo ni.ta drugo doli zupčanici usred svemira«, pisao

je Morganu, »i to je... neizbje.na posljedica zakona .to nam

govore

da pionir koji ode daleko ispred svog vremena ne mo.e biti

shvaćen, da mora otrpjeti boli i razočaranja te se zadovoljiti

vi.om nagradom koju će mu dodijeliti tek buduća

pokoljenja.«3

Kad se Morgan uoči Bo.ića vratio kući, Tesla ga je zasuo

čitavim nizom prijedloga. Opet je bio očajan. »Gotovo

očajavam zbog trenutnog stanja stvari. Strahovito mi je

potreban novac, a ne mogu ga nigdje nabaviti u ovim jezivim

vremenima. Vi ste zapravo jedini čovjek od kojega mogu

očekivati pomoć...« Zavr.io je pismo po.eljev.i

multimilijuna.u sretan Bo.ić. Od Morgana je stigao odgovor u

obliku računa na iznos od 684,17 dolara za kamate,

obračunate na oba zajma kojima su rokovi za povrat već

istekli, te uz najsrdačnije dobre .elje povodom blagdana.

U siječnju 1914. godine, unatoč tome .to se prijetnja Prvog

svjetskog rata već mogla osjetiti u zraku, Tesla je od Morgana

zatra.io jo. 5 tisuća dolara kako bi mogao dovr.iti i isporučiti

turbinu za njemačkog ministra pomorstva, admirala Alfreda

von Tirpitza. Nije dr.ao da bi se njegova lojalnost mogla time

dovesti u pitanje, budući da je turbinu prvo ponudio američkoj

Vladi. Usprkos pohvalama i čestitkama koje su mu pristigle

od nekih ljudi iz američkog ministarstva obrane, među njima

se nije na.la i narud.ba. Ovaj put Morgan je omek.ao te mu

odobrio jo. jedan zajam.

Dva mjeseca kasnije ponudio je Morganu da financira

brzinomjer za automobile te da kupi dvije trećine vlasni.tva u

novoj tvrtki koja bi ih proizvodila. Postalo je stra.no jasno da s

turbinom ima podosta te.koća. Naime, jo. nije bio proizveden

metal koji bi na du.e vrijeme izdr.ao velike brzine koje su se

razvijale pri njezinu radu; i ona ni u kojem slučaju nije bila

jeftina, barem ne u svojim prvim razvojnim stupnjevima. Bilo

mu je potrebno vi.e vremena, pa se stoga morao pozabaviti

dodatnim izvorima kapitala.

No ovoga je puta Morganov tajnik vratio sve dostavljene

priloge te ga obavijestio kako gospodina Morgana vi.e nimalo

ne zanimaju bilo kakvi novi izumi.

Ipak, čitave sljedeće zime Tesla je nastavio upućivati svoje

zamolbe Morganu. »Molim Vas da ovo ne shvatite kao jo.

jedan vapaj upomoć«, napisao mu je, ali zapravo se radilo o

pravome vapaju očajnika. U međuvremenu je svoje urede

preselio iz tornja Metropolitan u jeftiniju zgradu Woolworth.

U studenome je konačno dočekao i Morganov odgovor.

Produ.it će mu rokove za otplatu postojećih zajmova, ali

njima vi.e neće pridodavati nikakve nove pozajmice.

Činilo se da je u to vrijeme svima pomalo otvrdlo srce.

Čak mu je i Scherff poslao dvije nove obveznice na potpis,

kojima je zamijenio stare, jo. neplaćene, kako bi mu ih njegov

negda.nji poslodavac mogao isplatiti odjednom. Tom je

prigodom iskazao i svoje razočaranje činjenicom .to mu Tesla

dosad nije uspio isplatiti ni dio duga. Ali Tesla mu je,

potpisav.i ih, javio o sjajnim izgledima koji se naziru

zahvaljujući turbini.

Iako zaokupljen vlastitim brigama, ipak bi prona.ao

vremena da pomogne i svojim prijateljima. Johnson, kojega su

prije četiri godine unaprijedili u glavnog urednika Centuryja,

pisao mu je preklinjući ga da čuva tajnu, jer se na.ao usred

uredskog skandala zbog kojega je mogao ostati bez posla.

Spominjao mu je pismo izvjesnog gospodina Anthonvja, »koji

uopće nema pojma o stvarnom stanju u uredu. .to li će reći

kad mu ka.em za novonastalu situaciju samo nebo zna...«4

Tesla, koji se zauzeo za tajanstvenu aferu, odgovorio mu je

pisamcem da je učinio sve .to je bilo u njegovoj moći ne bi li

uredio čitavu stvar, »ali, nai.ao sam na sna.an otpor pa se

bojim da nisam postigao neke opipljivije rezultate... No, neću

prestati sa svojim nastojanjima. Nadajući se kako nećete

dopustiti da Vam takva mala neugodnost isuvi.e te.ko padne

na du.u, ...«5*

Samo, ta je mala neugodnost - čija je priroda i nadalje

ostala strogo čuvanom tajnom . zavr.ila tako da je Johnson

bio primoran

* Nekoć je Tesla bio vrlo blizak prijatelj Richarda VVatsona Gildera, glavnog

urednika Centuiyja prije Johnsonova imenovanja. Često su se dopisivali i

izmjenjivali pozive na dru.enja, pri čemu bi Gilder nerijetko kr.io

dogovore, jer čini se da njegovoj supruzi nije bilo po volji .to joj mu.

prijateljuje s izumiteljem. Dana 24. siječnja 1898. Tesla je gospođi Gilder

napisao: »Svima nam je bilo veoma .ao .to nam se gospodin Gilder nije

mogao pridru.iti.... oprostite na smetnji...«

podnijeti ostavku. Nakon toga u njegovu otmjenom domu na

Lexington aveniji ni.ta vi.e nije bilo isto. Iako se Robert s

vremenom zaposlio kao glavni tajnik Američke akademije

znanosti i umjetnosti, izgleda da je njegov financijski polo.aj

otada znatno oslabio. Johnsonovi su, dodu.e, nastavili

odr.avati svoje zabave, i dalje su dr.ali poslugu i odlazili na

putovanja u Europu, na .to su bili toliko navikli. Samo, sada ih

je takav način .ivota počeo gurati u dugove. Time je za oba

mu.karca počelo razdoblje .ivota koje će se nastaviti sve do

njihove smrti - razdoblje međusobnog pozajmljivanja manjih

svota za pokrivanje gorućih obveza. Pri tome je, začudo,

Tesla bio onaj koji je če.će izvlačio Johnsona iz nevolja.

Rat s Njemačkom sve vi.e se pribli.avao Sjedinjenim

Dr.avama. Na poticaj Johna Haysa Hammonda mlađeg, Tesla

se s njim počeo na.iroko dopisivati o mogućim načinima za

ostvarivanje sjajne zarade kroz prilagodbe njihovih

robotiziranih uređaja za vojne potrebe. Naime, Hammond je,

koristeći se Teslinim načelima, izgradio električnog psa na

kotačima koji bi ga posvuda slijedio, dok je motorom

upravljao zahvaljujući svjetlosnoj zraci, smje.tenoj iza

njegovih očiju. To, dodu.e, ba. i nije bio izum koji bi

generale i admirale natjerao da se pograbe oko toga, ali Hammond

je također daljinski, putem radija, upravljao i jahtom

bez posade u bostonskoj luci pa su se oba izumitelja

poigravala zamislima o osnivanju zajedničke tvrtke za

teleautomatiku. Hammond je .elio razviti svoj automatski

selektivni sustav, dok je Tesla mislio kako bi daljinski

upravljani torpedo, .to ga je izumio jo. davnih dana, sada

mogao dobro poslu.iti ministarstvu obrane. No, usprkos tome

.to je Hammondu pomogao pri pisanju članka o stanju tehnike

na tom području, njihova nastojanja da zajednički rade na

njegovu daljnjem razvoju ipak se nisu nastavila.6

Čak i u ovom poodmaklom razdoblju karijere, Tesli je jo.

uvelike .tetilo nesređeno stanje oko njegova dr.avljanstva.

Članak objavljen u Washington Postu spomenuo ga je, čineći

pritom uobičajenu pogre.ku, kao »poznatog balkanskog

znanstvenika«, a kod birokrata u Washingtonu pratila ga je

takozvana napomena

»NIO« (Nije izumljeno ovdje). Očevidna superiornost

pojedinih proizvoda rijetko bi dostajala da se nadvlada ovaj

nedostatak, ma koliko se dru.tvo u cjelini time moglo naći u

ulozi gubitnika.

No, Teslinim su izgledima u ono doba, bez sumnje, puno

vi.e .tete nanijeli tradicionalni neprijatelji svih izuma .

inercija čitavog sustava, kao i razni prikriveni interesi. Jedan

industrijski savjetnik pričao je o istra.ivanju koje je poduzeo

prije nekoliko godina. Va.ingtonskom uredu za pomorska

istra.ivanja američke mornarice postavio je tada pitanje jesu li

ikad na bilo koji način poduprli ili sponzorirali Tesline

programe vezane za robotiku ili njegovu turbinu. Odgovor je

glasio: »Cijelo smo vrijeme dobivali prijedloge za

financiranje Teslina rada na turbinama. No, budimo iskreni.

Parsonsova turbina postojala je već dugo, i na njoj su se

izgradile čitave industrije. Ako Teslina turbina nije bila

izvanredno i nezamislivo superiornija, bilo bi to bacanje novca u

bezdan, jer se postojeća industrija ne bi povukla tek tako...«

Ponekad su Teslini izumi bili bolje sreće ako su bili

uneseni u Ameriku iz drugih zemalja. Tako je 1915. godine

njemačka tvrtka, koja je posjedovala njegovu licenciju za

be.ične patente, izgradila radiopostaju za radioslu.bu

američke mornarice na Mvstic Islandu u blizinKTuckertona, u

dr.avi New Jersev. Bila je opremljena slavnim

Goldschmidtovim visokofrekventnim alternatorom s

magnetskom refleksijom, .to je omogućavalo da se

izmjenična struja radiofrekvencije izravno proizvodi.7 Tesla je

zahvaljujući tim patentima pune dvije godine primao

tantijeme u visini od tisuću dolara mjesečno, .to mu je

predstavljalo vi.e nego dobrodo.ao izvor prihoda.

Kad mu je glavni in.enjer Emil Mayer rekao da se poruke

koje postaja oda.ilje primaju i na udaljenosti od 15 tisuća

kilometara, primio je ovu vijest posve smireno, jer je samo

potvrdila ono .to je on već odavno znao. »Time ste u praksi

potvrdili ono .to sam ja demonstrirao svojim be.ičnim

postrojenjem pomoću znanstvenih eksperimenata koje sam

provodio između 1899. i 1900. godine«, odgovorio mu je.

Na.alost, rat je ubrzo prekinuo redovito pristizanje tantijema.

Vlada je zatvorila radiopostaju u

Tuckertonu 1917. godine, kad je Amerika u.la u rat. No, Tesla

je kasnije ipak primio neisplaćene tantijeme od korporacije

Atlantic Communications Companies.

Prvi svjetski rat zavukao se među američke građane

srpskog podrijetla i mnogo prije nego .to je ratna groznica

zavladala cijelom zemljom. Pripadnici slavenskih naroda u

SAD-u nisu mogli a da se ne osjete pogođenima, budući da se

Srbija na.la na čelu panslavenskog pokreta za ujedinjenjem,

koji je naposljetku i upalio fitilj tog golemog ratnog po.ara.

Srpski nacionalist ubio je nadvojvodu Franju Ferdinanda u

Sarajevu, .to je dovelo do toga da su i Srbiju i Crnu Goru

pregazile Centralne sile, koje su, među ostalima, sačinjavale

Austro-ugarska i Njemačka. Tako su uskoro do Sjedinjenih

Dr.ava počele pristizati vijesti o nevjerojatnim patnjama

slavenskih naroda.

Domaći emigranti počeli su organizirati svoja nastojanja

usmjerena k oslobođenju, pod budnim okom Srpske

pravoslavne crkve i Srpskog crvenog kri.a, kojim je tada

predsjedao Pupin. Jedna anegdota iz tog vremena jo. je jedan

dokaz netrpeljivosti koja je vladala između dvojice

znanstvenika. Sam protojerej Petar O. Stijačić, zajedno spoznatim

teologom iz Srbije, do.ao je Tesli sa zamolbom da

američkim Srbima uputi poruku jedinstva, nadajući se da će ih

tako potaknuti na slanje mnogo obilnije pomoći u domovinu.

Pritom su posve nevino spomenuli kako bi se osnovao odbor

koji bi uputio apel, a činili bi ga slavni Nikola Tesla, Mihajlo

Pupin te Teslin dragi prijatelj, dr. Pavle Radosavljević (poznat

pod nadimkom doktor Rado), koji je u to vrijeme predavao na

Sveučili.tu NewYork. Tesla ih je ljubazno zamolio da njega

izostave kao potpisnika, dobro znajući kako bi bilo

jednostavno nemoguće da se on i Pupin ikada suglase oko

neke riječi ili fraze, a kamoli oko poruke o ujedinjenju. A ako

se ni sami članovi odbora za ujedinjenje ne mogu slo.iti...

Zavr.io je razgovor u filozofskom tonu, ah s podrugljivom

iskrom u oku: američki Srbi imaju svoje mi.ljenje o tome.

Godine 1918. progla.ena je Kraljevina Srba, Hrvata i

Slovenaca pod vladavinom kralja Petra I. No, to nije okončalo

nemire i

patnje ju.noslavenskih naroda. Jedanaest godina kasnije,

nasljednik kralja Petra, Aleksandar I., uveo je diktaturu zbog

separatističkog pokreta koji se razvio u Hrvatskoj. Na kraju je

zemlja odabrala jedno ime za sve svoje narode i sva područja -

bila je to Jugoslavija. Tesla je podr.avao oboje - i Aleksandra,

i ujedinjenje do kojega je tada do.lo.

Drugu anegdotu o izumitelju ispričao je već spomenuti protojerej

Stijačić. Na svom prvom putovanju u Ameriku, koju je

tada posjetio kao mladi izvjestitelj Srpske federacije, Stijačić se

dobrano iznenadio kad je u Gradskoj knji.nici Chicaga

prona.ao knjigu pjesama omiljenog srpskog pjesnika, Jovana

Jovanovića Zmaja. Knjigu je preveo Nikola Tesla. Kasnije, kad

ga je doktor Rado odveo u posjet slavnom izumitelju u njegov

ured, tada jo. na dvadesetom katu tornja Metropolitan, rekao

mu je: »Gospodine Tesla, nisam znao da Vas zanima i

pjesni.tvo.«

U očima izumitelja zasjalo je čudno zadovoljstvo. »Puno je

nas Srba koji pjevamo«, odgovorio mu je, »ali nema nikoga

dco bi nas slu.ao.«

List NewYork Times je 6. studenoga 1915. na naslovnici objavio članak zasnovan na Reutersovoj vijesti pristigloj iz Londona, u kojem je izvijestio da će Tesla i Edison podijeliti Nobelovu nagradu za fiziku. U intervjuu sljedećega dana Tesla je novinaru Timeso rekao kako dosad nije primio nikakvu službenu obavijest o nagradi. Samo je nagađao da bi se to

moglo odnositi na njegovo otkriće bežičnog prijenosa energije.

To se pokazalo praktičnim, iznio je, i to ne samo na

udaljenostima mjerenim zemaljskim mjerilima, nego bi se

»tako mogli dosegnuti čak i svemirski razmjeri.«

Potom je izvjestitelju opisao kako zami.lja budućnost u

kojoj će se ratovi voditi električnim valovima, a ne

eksplozivom. Rekao je: »Mi mo.emo osvijetliti nebo i spasiti

ocean od ratnih strahota! Iz oceana bismo mogli izvlačiti

neograničene količine vode potrebne za navodnjavanje! Mogli

bismo dobiti plodno tlo, a energiju uzimati od sunca!«8

Upitan o tome što misli zbog čega je odlučeno da se nagradi Edison, Tesla je taktično odgovorio kako je Edison zaslužio čitavi tucet Nobelovih nagrada. A kad su spomenutog

presreli s ovim vijestima iz Engleske u Omahi, na povratku

kući s izlo.be u San Franciscu, izgledao je uistinu zatečen. I

on je potvrdio da nije primio nikakvu slu.benu obavijest o

nagradi, i nije o tom pitanju .elio izjaviti ni.ta vi.e.

Robert i Katharine nisu bili nimalo iznenađeni, nego

jednostavno odu.evljeni novostima. Robert mu je odmah

uputio najsrdačnije čestitke. Tesla mu je, sad već u smirenijem

raspolo.enju, odvratio kako bi mnogi ljudi mogli očekivati

Nobelovu nagradu, ah da »sam ja nabrojio ni manje ni vi.e no

četiri tuceta svojih ostvarenja, koja se u tehničkim knjigama vode

pod mojim imenom. Stvarne i trajne su one počasti koje

dodjeljuje čitav svijet, jer on rijetko grije.i, a ne one .to ih

dodjeljuje nekolicina koja mo.e i pogrije.iti. Za jednu takvu

nagradu dao bih sve Nobelove nagrade .to će se dodijeliti u

sljedećih tisuću godina.«9

Ono .to je uslijedilo bilo je vi.e nego čudno. Zapadnjačke

novine, uključujući i vodeće listove, nai.le su negdje na ovu

priču i u trenu je bez ikakve provjere pro.irile svijetom. Tako

je Tesla dao jo. jedan intervju Timesu, u kojemu su mu se

obratili kao dobitniku Nobelove nagrade.

Tom je prigodom na novinarova pitanja odgovarao na sebi

svojstven način. .alio je zbog činjenice .to svijet i nakon

tolikih godina jo. ne shvaća njegove zamisli o prijenosu glasa.

S onakvim postrojenjem kakav je trebao biti Wardenclyffe,

objasnio je, moglo se odustati od telefonskih stanica po

NewYorku, jer bi pretplatnici mogli razgovarati bilo s kim u

svijetu, i to bez ikakvih promjena svojih telefonskih uređaja. A

slike s europskih rati.ta mogle bi se prenijeti u Ameriku u

roku od pet minuta.

Struja bi prolazila kroz zemlju, razlagao je dalje, krećući se

iz jednog područja s prijenosnom postajom neograničenom

brzinom te usporavajući na brzinu svjetlosti na udaljenosti od 9

tisuća kilometara, potom iznova povećavajući brzinu na svom

putu iz tog područja te sti.ući do prijemne postaje opet

neograničenom brzinom.

274

Afera Nobelovom nagradom

»To je predivna stvar. Jednog će se dana, kad poprimi

svoje puno značenje, be.ični prijenos sručiti na čovječanstvo

poput uragana. Jednog će dana postojati, recimo, .est velikih

be.ičnih telefonskih postaja u svjetskom sustavu, koje će

povezivati sve stanovnike Zemlje, i to ne samo glasom, nego i

slikom sugovornika.«10

Ma koliko njegovo shvaćanje fizike imalo mana (Tesla će se

do kraja .ivota opirati zamisli da svjedost putuje br.e od ičega

drugog), budućnost je pokazala koliko je njegovo proročanstvo

bilo utemeljeno. On nije, dodu.e, izričito predvidio dana.nje

stacionarne satelite za prijenos mikrovalnog TV-signala, ali

očito je na umu imao ne.to slično tome, kad je već kao dječak

zamislio izgradnju prstena oko ekvatora koji bi se okretao u

skladu s rotacijom Zemlje.

Makar nije izumio televiziju, Tesla ju je sebi barem

predočio u ma.ti. Četiri godine nakon toga, Johnson mu je

predlo.io da kao isplativ izum osmisli način prikazivanja

utakmica na nekoj vrsti kućnih zaslona kakvi su se kasnije

uistinu i pojavili. »Ali ja ionako očekujem da ću postati

multimilijuna. i bez bavljenja uređajima za masovne zabave«,

odVovorio je, ipak mu ponudiv.i svoj »najbolji prijedlog«, koji

je obuhvaćao »devet letjelica s krilima a bez propelera, koje se

mogu vinuti na vi.e od sedam stotina kilometara, i pomoću

kojih bi se snimali negativi, razvijali filmovi te se prikazivali

onako kako pristi.u... To bi zahtijevalo izum kojemu sam

posvetio vi.e od dvadeset godina pomnih proučavanja i nadam

se da ću ga i ostvariti, a zvao bi se televizija, koja bi omogućila

da se kroz .icu vidi .to se događa na velikim

udaljenostima...«11 U stvarnosti, on se nikad nije ozbiljnije

pozabavio ovom zamisli.

Izvje.će iz 1915. godine o dodjeli Nobelove nagrade za

fiziku, koju su trebali podijeliti Edison i Tesla, donijeli su listovi

Literaiy Digest12 i njujor.ki Electrical Vvbrld13, jer su oba bila

tiskana prije 14. studenoga, odnosno dana kad je stigla jo. jedna

Reutersova vijest, ovaj put iz Stockholma. Odjeknula je poput

bombe. Komisija za dodjelu Nobelove nagrade objavila je da

će nagradu za fiziku podijeliti profesor Vvllliam Henry Bragg s

engleskog Sveučili.ta Leeds, i njegov sin, W L. Bragg, sa

Sveučili.ta Cambridge, i to za uporabu X-zraka pri utvrđivanju

strukture kristala.

275

TESLA - ČOVFEK IZVAN VREMENA

Sto se dogodilo? Zaklada za dodjelu Nobelove nagrade

odbila je dati obja.njenje. Jedan Teslin biografi bliski prijatelj

objavio je nakon mnogo godina, kako je američki znanstvenik

srpskog podrijetla odbio primiti nagradu, ustvrdiv.i da on kao

izumitelj ne pristaje podijeliti nagradu s običnim

pronalazačem korisnih naprava.14 Drugi je biograf jo. razradio

tu teoriju tvrdnjom kako je Edison bio onaj koji se usprotivio

njihovoj zajedničkoj podjeli nagrade te da je bilo upravo u

skladu s njegovim »zlobnim i sadističkim humorom« oduzeti

Tesli 20 tisuća dolara u trenuticu kad je znao koliko mu je

novac potreban.1S

No ne postoje stvarni dokazi koji bi pokazivali da je bilo

koji od njih dvojice uistinu odbio Nobelovu nagradu. Zaklada

Nobel jednostavno je objavila: »Sva govorkanja o tome kako

netio nije dobio Nobelovu nagradu zato .to je unaprijed

iskazao svoju namjeru da će je odbiti jednostavno su

smije.na.« Naime, onaj koga bi odabrali za dobitnika ionako

ne bi irrnrcr.tCLp tome reći, osim .to bi mogao odbiti nagradu

jednom kad ga se već proglasi njezinim dobitnikom, ukoliko

bi tako odlučio. Ipak, zaklada nije zanijekala da su njezin prvi

izbor činili upravo Tesla i Edison.

Edisonu su slava i bogatstvo već bili osigurani. On nije

imao potrebe za takvim priznanjem i ne bi mu mnogo

pomoglo. No, za Teslu je cijela zgoda morala predstavljati jo.

jedno gorko i okrutno razočaranje. A zasigurno mu nije

donijela publicitet kakav bi mu u tim kritičnim trenucima bio

potreban.