Neka ljubav tutnji vjetrom,
neka se odmara tišinom,
neka treperi dušom
i neka zakorači srcem
u sve naše trenutke.

Neka bude večernica
u tami mojega sna,
i Danica u tvojem buđenju.
Neka bude vatra
u mojim venama
i voda u tvojim rukama
neka pali želje i gasi strahove.

Neka se ljubav zaigra
bojama nade i snova
neka treperi
strunama nebeske harfe
neka zapleše
ljepotom ovog svitanja
i neka bude blaga
životu tvom i mom.

Stojim na žalu života gdje neka, do sada nepoznata snaga, pokreće plimu i oseku. Noć probdijeh pod zvijezdama, vidjeh Veneru i Oriona i dočekah Danicu. Slušam nezaboravnu melodiju i vičem ubi me nježno ovom pjesmom .

Svitanje mi šapuće budi strpljiva, strpljiva do sumraka i ja osjećam plimu života i dlanove neba kao ljepotu i kao mir.

Šapnuh Danici, čovjek živi samo jednom, ona mi se, odlazeći ka suncu, smiješi.
Pitam izlazeće sunce što je istina o životu, a sunce mi odgovara, odbaci breme nepostojanja, dozvoli srcu da diše, oslobodi ga od dnevnih utvara i noćnih mora, a onda ljubi, ljubi pomnoženom ljubavi, ljubi slobodnim bićem, ljubi srcem, ljubi ono srce kojem si svojom ljubavi dozvolila da diše.

Šapućem u vjetar pitajući sebe,
koliko se može kad se stvarno voli?
Ljubičasto svitanje zagrli moje misli
i ja se zapitah što je ljubav?

Trenutak tišine, treptaj oka u kojem mi se ukaza neznanje, a onda začuh glas u disanju srca.

"Budi uvijek djete veselja i sreće
jer što više rasteš i brige su veče!" davno izrečeni imperativ od onih koji me uistinu vole.

I ja osjetih dijete u sebi, ono luckasto malo stvorenje koje je znalo biti zločesto i dobro, umorno i odmorno, znalo osjećati i suosjećati s drugima, znalo biti sretno i nesretno, veselo i tužno.

Osjetih mir, trenutak sreće u kojem mi sudbina pokloni kristalno jasni cvijet, cvijet na kojem vrijeme ne teče, cvijet koji ne vene, vječni cvijet, slobodan cvijet na čijim se laticama sjedinjuju ljubav i život.

Dotaknuh ga i u meni popucaše lanci prošlosti, prestade noć proteklih dana i moj put progovori novim snom. Začuh glasove smirenja i prisjetih se obečanja datog samoj sebi na početku sna. Strahovi sazdani od prolaznih trenutaka ugasnuše zorom ovog buđenja.

Stojimo pod nebom koje nam se smiješi ljubičastom bojom nekog novog, zajedničkog sna.
Sunce ljubavi nas poziva u novi dan.

Probudimo ratnika svijetlosti u sebi, uđimo spremni među koplja sunca, dozvolimo srcu da ispuni obečanje i krenimo ovoga trena, krenimo mirni ka orkanskim visovima u oluje života i budimo spremni za sve bitke što slijede.

Sloboda je sunce srcima, a ljubav pomnožena ljubavlju je sloboda tvog i mog srca život tako jednostavan i lijep!