Kada se sutra ujutro svitanje bude borilo sa ostatcima tame
i ona daleka svjetlost bude skidala ljepotici noći
srebrnu haljinu
zaustavimo se na obali sna i
prisjetimo se 
njegove ljepote.

Zavolimo  dan u kojem se budimo
šapuće nam mjesećina pri odlasku
zavolimo  misli i sjećanja
šapuće nam sijač zvijezda
zaboravljenom muzikom tuge,
dozvolite srcu da diše,
šapuće nam krilati konj
koji nas je noćas
nosio na granicu između jučer i sutra.

Za mrkim čempresima dime se
iskre ljubićastog svitanja
Pred našim snenim očima
izrasta zdenac
s krilatim Amorom od kamena
koji nijem još uvijek sanja.

Zavolimo  dan u kojem se budimo,
ruke sijača zvijezda
još uvijek prebiru po harfi
tiho, još tiše
zvuci tuge postaju cvrkut ptica,
miris jasmina pred prozorom,
ljepota dana u kojem,
u kojem još sneni 
pozdravljamo Danicu
i volimo,.
doista volimo dan u kojem se budimo.

HVALA VAM DRAGI VIRTUALNI PRIJATELJI i ja uistinu zavolih onaj sudbonosni dan u kojem sam postala dijelom ove čudene zajednice.

POSTANI MAGICUS napisala je predivna virtualna zvijezda ovoga neba, zvijezda imenom SRCE, evo ja postadoh MAGICUS srcem i znam da je to onda u sada već davnom proljeću, u renesansi sna bilo najznačajnija odluka mojega života.

HVALA VAM DRAGI MAGICUSI i SRETNA VAM BILA DOLAZEĆA I SVE SLIJEDEĆE GODINE U ŽIVOTU!!!!!!!!!