Vjeruj,u svjetlo,vjeruj u život,

     ne dozvoli da te svlada tama.

     Bog je uvijek tu u nama.

 

     Ja želim srećom zračiti,

     ja želim kroz život s

     veseljem koračiti i na

     tom putu ljude iz tuge,

     potištenosti i žalosti

     osmjehom izvlačiti.

 

     Ponekad je bilo potrebno

     izigravati i ludu da bi

     čovjek napustio tugu.

     Smijeh sigurno svaku ranu

     ljeći,a osmjeh može ranu

     da zalječi.

     Tako je onda lakši put

     prema sreći.

 

      Bol nas u životu može slomiti

      ili stvoriti.

      U tim trenucima ono što je

      duboko u duši uvijek će

      progovoriti.

 

      Bol moje duše,tuga ispire

      kroz suze,kako bi moje oči

      bistrije vidjele svjetlo

      nebeske pruge.

      A srce se okupalo u bojama

      prekrasne duge.

 

      Nada je ono kad u tamnoj

      hladnoj noći,našem srcu

      Bog govori da će jutro i

      toplina ponovo doći.

      I vratit će se sjaj u naše

       tužne oči.  

                                            Mirjana Krmar