Na ovo pitanje se može odgovoriti na dva načina; sve u ovisnosti o tome što podrazumijevate pod ‘ulaskom u pokret’.

Ako pri tome mislite na ‘postati članom hramske zajednice’ – u tom slučaju su kvalificirani svi oni koji su iskreno odlučili posvetiti svoje živote isključivo misionarskim aktivnostima. To podrazumijeva slijeđenje određenih duhovnih standarda (načela) koji zabranjuju:

1) uživanje nezakonitih seksualnih aktivnosti,

2) uživanje opojnih sredstava,

3) jedenje mesa, ribe i jaja,

4) kockanje.

Zatim, od svakog člana hramske zajednice se očekuje da prisustvuje dnevnim programima (što uključuje ustajanje u 4 sata ujutro), čitanje duhovne literature (uglavnom one koju je napisao A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada), svakodnevna meditacija pomoću brojanice (Hare Krišna maha–mantra) i praktična služba u skladu sa osobnim sklonostima i kvalifikacijama.

Pri tome je važno naglasiti da kvalificirani maloljetnici mogu postati članom hramske zajednice isključivo uz pismeno i usmeno odobrenje roditelja ili staratelja. Nadalje, članom hramske zajednice ne mogu postati one osobe koje su mentalno bolesne ili neuračunljive iz nekog drugog razloga. Oni članovi hramske zajednice koji počnu ozbiljno kršiti standarde hramskog života i odbijaju suradnju sa autoritetima – primorani su na prestanak članstva i odlazak iz hramske zajednice.

Ako pak pod izrazom ‘ulazak u pokret’ podrazumijevate ‘prakticiranje duhovne discipline bhakti–yoge u okviru vlastitog doma i obitelji’ – u tome slučaju pravila nisu toliko zahtjevna kao za članove hramske zajednice. Pa ipak, da bi se netko takav smatrao članom ISKCON–a, neophodno je da ispunjava slijedeće minimalne uvjete:

1) da čita knjige A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada i prihvaća njegov duhovni autoritet i

2) da je uvjeren da je Krišna vrhovna apsolutna osoba.

Slijeđenje svih ostalih (prethodno spomenutih) pravila je apsolutno proizvoljno. Naravno, oni koji zaista čitaju i razumiju vaišnavsku duhovnu znanost, onako kako je zapisana u knjigama A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada – prirodno su motivirani da duhovnu disciplinu bhakti–yoge slijede što striktnije. Svi oni koji ne žive kao članovi hramske zajednice – a slijede minimalno dva upravo spomenuta zahtijeva – obično se nazivaju ‘članovi kongregacije’.

Iz prethodnog teksta može se izvesti zaključak da postoji više kategorija članova kongregacije; od onih koji zadovoljavaju samo dva minimalna zahtijeva – pa sve do onih čiji se duhovni standardi ne razlikuju od hramskih. U skladu sa iskrenosti i duhovnim napretkom, članovi kongregacije su ohrabreni da aktivno uzmu učešća u donošenju odluka presudnih za pravilno funkcioniranje hramskih zajednica. Članovi ISKCON–ove kongregacije koji trenutno nisu spremni slijediti niti jedno od četiri spomenuta načela (ali zadovoljavaju dva minimalna uvjeta), ohrabreni su da se druže sa onima koji ih slijede. Takvi ljudi uglavnom duhovno osnaže u društvu striktnih vaišnava, te nakon kraćeg ili dužeg vremena i sami dođu na zavidnu razinu slijeđenja duhovnih standarda; naravno, sve u ovisnosti sa svojom iskrenosti i upornosti.

Eto, kao što vidite – puno je teže postati članom ISKCON–a (pogotovo hramske zajednice), dok je za izlazak iz članstva potrebna jednostavno osobna odluka ili svjesno kršenje duhovnih (hramskih) standarda.