Sa duhovne točke gledišta, sva živa bića su ravnopravna; ali s materijalne točke gledišta, postoje više i niže vrste u ovisnosti od materijalnog tijela i stupnja svjesnosti. Zbog toga postoji biološka hijerarhijska ljestvica koja od dna počinje sa jednostavnim životnim vrstama kao što su bakterije i amebe, pa se penje prema složenijim vrstama (biljke, insekti, itd). Slično tome, i u našoj duhovnoj instituciji (kao uostalom i svakoj drugoj) postoji hijerarhija temeljena na razini duhovnog napretka (što uvelike uključuje odvojenost od materijalnih užitaka) i stupnju preuzimanja duhovnih odgovornosti. Duhovno iskusniji i napredniji članovi našeg društva prirodno zauzimaju vodeće položaje kada je u pitanju donošenje važnih odluka – bilo u vezi širenja misije, organizacijskog upravljanja hramovima, itd. Jedna od integralnih karakteristika vaišnavske kulture je doktrina služenja drugih. Zbog toga se oni koji su na najvišim položajima – smatraju najvećim slugama svih onih koji su ispod njih. Oni na nove i neiskusne članove društva prenose svoje duhovne realizacije, znanje i iskustva. To često zahtijeva velika osobna odricanja na uštrb vlastitog komfora i vremena.

Naš duhovni vođa, Šrila A.C.Bhaktivedanta Swami Prabhupada – na žalost, više nije osobno prisutan među nama; ali dok je bio, pokazivao je svojim vlastitim primjerima što znači biti savršeni sluga drugih ljudi. Kao što sam već objasnio u odgovoru na pitanje 2 – usprkos svojoj poznoj dobi, napustio je duhovnu atmosferu svete Vrindavane, da bi uslijed milosti prema duhovno palim dušama na Zapadu, došao usred degradiranog američkog društva i prihvatio sve psihičke i tjelesne strogosti koje je zahtijevala njegova misija. Poučeni njegovim primjerom, mnogi vođe našega ISKCON društva, prihvaćaju velika odricanja kako bi nastavili sa širenjem misije. Prirodno je da takvi članovi društva zaslužuju posebno poštovanje i pogodnosti koje nisu dostupne novim ili manje aktivnim članovima društva.