Upravo suprotno duhovnoj znanosti, politika pravi razlike među ljudima (da i ne spominjemo druga živa bića). Politika je temeljena na dominaciji, prestižu, profitu, manipulacijama, diplomaciji, itd. Iskreni vaišnave nemaju nikakve veze sa svime time, jer znaju da bi ih to samo udaljilo od duhovnog puta na kojem se nalaze. Pa ipak, ako je u pitanju zaštita Krišninih interesa, Njegovih vjernih sljedbenika i nedužnih živih bića – određeni vaišnave su spremni djelovati i na tom polju života. Kažem ‘određeni’ vaišnave, jer vedsko društvo (baš kao i svako drugo) dijeli se na četiri klase ljudi.

1) Brahmane / intelektualna klasa (duhovni prosvjetitelji),

2) Kšatriye / upravljačka klasa (u koju su u vedska vremena pripadali kraljevi i vojnici),

3) Vaišye / ekonomska klasa (poljoprivrednici, zaštitnici krava i trgovci) i 4) Šudre / radnička klasa.

Danas u ISKCON–u nemamo kraljeve i vojnike, ali imamo određeni broj vaišnava koji u skladu sa svojom prirodom vrše ulogu kšatriya, pa tako djeluju kao menadžeri, vođe i organizatori. Ako se ponekada javi potreba za uplitanje u politiku – kšatriye su tu da zaštite interese ISKCON–a (kao institucije) i ISKCON–ovih članova. Inače, politika u službi zadovoljenja sebičnih interesa – naročito je pogubna za duhovni napredak, pa je zato iskreni vaišnave izbjegavaju kada god je to moguće.

Naravno, to ne znači da profesionalni političari ne mogu postati vaišnave. Zašto ne bi mogli? Ako im je to profesija, svoj položaj mogu iskoristiti za zaštitu ISKCON–ovih interesa i širenje vaišnavske filozofije. To bi bila jako vrijedna služba. Zapravo, bilo bi izvrsno ako bi svi političari u svijetu postali vaišnave. Tada više ne bi bilo nepotrebnih ratova, nasilje bi se koristilo samo protiv notornih kriminalaca koji bi bili oštro kažnjavani, a društvena situacija bi bila pogodna za duhovni napredak.