Slobodno i otvoreno učestvovati u smislu više sinteze već stečenog znanja je bit u komunikaciji i jasnog razumijevanja. Znanje koje smo kroz višegodišnja ponavljanja usvojili treba sagledati kroz vlastite stavove i kroz vlastita iskustva u smislu jedinstva u različitosti. To je i vrlo važna činjenica, odnosno duhovna vrijednosti našeg vremena.

Razlučivanje je najvažnije postignuće koje se poput milosti zadobiva uvažavanjem različitosti i nevezanošću, neposredno budne svijesti pune pažnje. Svaki učesnik u svom izražavanju sebe, u radu i odnosima unosi vlastito iskustvo duhovnih istina koja su mu pomogla u osvješćivanju i sagledavanju tih vrijednosti . Svemu treba prići sabrano, postojano, ravnodušno, savjetuje se imati na umu da je u svakom razgovoru to susret sa Bogom.

Zbog toga svi kažu kako je duhovni put u početku težak a kasnije kad uspijemo preobraziti našu prirodu punu navika i predrasuda i podiči svijest na višu razinu, život će nam biti lakši. Razumijevajući duhovne istine kroz razlučivanje mijenjamo svoj um, oslobađajući ga vezanosti od svjetovnih prolaznih stvari. Tada se energije duha u satvi skladno kreču. Riječi su važan simbol i ako ih se razumije, shvaća u potpunom miru duha u tišini, one /riječi/ postaju moćne.

Ako u nekom razgovoru zaključak nije bio sličan vašem, ili niste vidjeli istu vrijednost na koju se ukazivalo, to ne znači da je vaše gledište manje vrijedno. Ne trebate se osjećati, uvrijeđenim i ne trebate se braniti protureakcijama. U tome je vrijednost druženja da na kraju uvijek nešto novo i drugačije uvidimo o istom, jednoj istini. Sve te različitosti su duhovne vrijednosti, a otvorenim učestvovanjem pridonosimo svima u sagledavanju sebe u svemu. tako postižemo živi rad u mišljenju i jedni druge budimo.

Često nailazimo na pojmove i tumačenja o negaciji svijeta. Da bismo živjeli u ovom svijetu moramo poreći svijet. U kojem smislu? Moramo maknuti ideale, podjele, koncepte, nadmetanje, zavist. Ne radi se o poricanju nečega izravno. Bitno je razumjeti da ste vi svijet , a svijet ste vi, nema dva.

Što upornije težimo višim stvarima naše su rasprave, intelektualiziranja kraća. Intelekt kako znamo je instrument analize koji uvijek vodi pojedinačnom /dijelu/, a to je um analiziranje. Kada odbacimo um univerzum je jedan, sve razlike nestaju. Što više idemo «više»--intelekta je sve manje. Ako želite napredovati trebate prihvatiti univerzalne vrijednosti, ići iza uma, iza intelekta u dijelu sebe koji zovemo Atma, Apsolut, Ljubav, Istina, Duša, Postojanje, itd. Istina se rađa u nama saznanjem « ja sam Atma». Svijet je bio vani i dalje će biti tamo, ali u unutra će biti odsustvo vezanosti za svijet, neće biti svijeta /samsare/ unutra.