I NAUCI DRUGOG – TO TI JE VELIKA ZADUZBINA".　　　　

　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　 Dositej Obradovic

Dragi prijatelji,

O nebu kao filigranskoj cipki i njenom Svoritelju (sjetite se sto je rekao Linkoln o Bogu i nebu) govori danasnja pjesma iz "Bijele kule". Ona nam daje poduku za zivotni "saobracaj" s Bogom. Duhovna je to vjezba za udivljenje koje nas vjesto odvaja od straha, a gdje nema straha tu je Ljubav:

31.　 JA SAM TAJ KOJI RAVNA ZVIJEZDAMA

Ja sam taj, koji ravna zvijezdama, koji vitla slamkama svjetova; usred kovitlaca uzet cu te njezno, i u tisinu svojega dlana poloziti.

Ne gledaj uokolo, to je samo konjica sjena, koju Moji prsti sibaju i zaustavljaju.

Iz udoline Mojega dlana, promatraj nijemi dogovor i ples Mojih prstiju; do uha ce ti doprijeti krik i topot gromadnih sjena, sto na zidu nestvarnosti rastu u sedlu　 i umiru pod kopitom; a gle kako je tih i hitar, njezan i tajnovit ples Mojih prstiju!

Zadivi Mi se, i ne boj se krika i topota utvare.

"Bijela kula", knjiga 50. Zapisala Vesna Krmpotic