Govor ruže

 

Samo Ti i ja

razumijemo govor ruže

i nisu nam potrebne riječi

da bi uzvisili trenutak davanja.

 

Darujući mi ružu,

uzimaš dio mene,

dio nedodirnut,

dio posvećen,

dio omeđen nježnostima.

 

Darujući mi ružu,

oslobađaš me okova svakodnevice

i moje tijelo

slijedi moju dušu.

 

Baš kao dvoje njemaka

što vještim prstima

ispisuju nevidljive arabeske u zraku

i nas dvoje  u činu ruže

ocrtavamo čitav mikrokozmos                                                       

 uzbibalih emocija.

 

Nijedna ruža nije bila suvišna,

nijedna ruža nije zaboravljena

a što ih je više,

sve ih više trebamo.

 

                                    Javorka Pangerčić