kako da Zemljom mirno hodim

kada me tvoje oko motri

i pitanje vječno

kakve li je Pravde na svijetu

i Boga Svedržitelja tajne promisli

kada je tebe prisilio

da kao janje bijelo

podnosiš udarce u srce smjelo

anđele moj

 

i da li će tvoje nježno

sakriješ rukama smjerno

jer neki opaki ljudi

pakosti sulude i ludi

kano p’jani druzi što kavge su puni

u birtiji vina opora su pili

pa su narav pokazali takvu

da je tvoja duša

od nemoći i jada pusta

i glavu koja nisko pade

čelom dodirujući hladni kamen

i vriska suza i kame

i grkljan što nož skoro kuša

te najposl’je taj košmar

poniženja i bola prestade

jer je vriska tvoja

postala moja zbiljska druga

anđele moj

 

i mjesto vrata krvava

na Istoku je majušna ruža procvjetala

da je ne tvoja vriska

nego ljubav naša zbiljska druga

što je kao svijetla zvijezda mala

koja cijele noći nebom šeta

pa je nevinome svijetla kolajna i utjeha

samo ako pogledaš visoko

u ono biće koje ti je bilo kao sivi soko’

tvoga djetinjstva i mladosti

anđele moj

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic34.php