Da su gornja poređenja tačna, može se lako provjeriti putem vidljivih zapisa i reljefa na zidovima starih faraonskih hramova i grobnica, gdje se detaljno opisuju akcije njihovih bogova. Dio gornjih dokaza sam uzeo iz knjige D. M. Murdoch ‘Who Was Jesus’ (vidi link), čiji su radovi oko nastanka i razvoja hrišćanstva poznati, priznati, i cijenjeni. Naravno, ne vjerujem da će se s ovim složiti teolozi, apologetici, ili stvarni vjernici, ali je to u potrazi za Istinom od najmanje važnosti. Također, u vezi Horusa i astroteističkih vjerovanja—a kako bi još bolje uočili veze oko raznih bogova sunca sa kojima je povezana ili nastala priča o Isusu—svakako potrazite i pogledate film Zeitgeist na YouTube-u ukoliko link nije već izbrisan od ažurnih vjerskih grupa (link za film na Engleskom). Ako ne nađete film, srećom postoji knjiga oko materijalnih dokaza korištenih za izradu istog pod nazivom Zeitgeist Companion Guide na ovom linku.

Da bismo imali još tačnije postavke oko sličnosti u navodnim životima svetaca, potrebno je da se dotaknemo astroteizma i astrologije. Ako ovo oko ‘rođenja’ Horusa i Isusa vežemo astrološki—čime se u prošlosti skoro sve tumačilo—shvatićemo bolje razloge za pojedine detalje oko izbora gornjih datuma. Vidjećemo od kuda dolazi ova podudarnost oko njihovih navodnih života, te sličnost sa rađanjem ostalih drevnih bogova kao što su bili perzijski Mitra, indijski Krišna, grčki Dionizije, i drugi.

Naime, uvijek je sve počinjalo sa divljenjem Suncu kao vrhovnom božanstvu. Dani su uvijek prijatniji i topliji od noći kojih su se ljudi bojali; noć je donosila razne opasnosti i postala je na taj način uzrok straha i mogućeg zla. Noć je kao namjeravala da nekako napakosti Suncu kako bi zavladala sa vječnom tamom. Đavo je operisao noću kao i krvožedni vampiri. Zbog svih mističnih ali i praktičnih atributa koje pruža Sunce, ljudi su oduvijek pažljivo pratili njegovo kretanje i položaj na nebu. Istovremeno su pratili i bilježili kretanje planeta i zvijezda unutar sazvježđa kroz pojedine periode unutar godine.

• FARAONSKA HIMNA SUNCU
• Ti si svjetlost koja se uzdiže za ljudsku rasu
• Sunce koje donosi bistrinu
• tako da se bogovi i ljudi mogu prepoznati i razlikovati
• kada se ti ponovno pojaviš.
• Sve živi jer je vidjelo tvoju ljepotu,
• i sjeme niče kada ga dotaknu tvoje zrake,
• a ne postoji taj ko može da živi bez tebe.
• Ti si vodilja svima.
• Ti si im dao život time što si se pojavio.

Na sjevernoj polulopti i gledano sa područja Bliskog Istoka (i ako ovo možete da pratite i sa našeg podneblja), najsvijetlija zvijezda je Sirijus koja se 24. decembra nalazi u pravoj liniji sa tri zvijezde poznate kao Tri kralja ili Kosci u pravoslavlju, a koje se nalaze u sazvežđu Orion. Orion je vidljiv u zimskim mjesecima. One u toj paraleli sa Sirijusom vode do tačke na horizontu gdje će tog dana da izađe Sunce. U doba zimskog perioda znamo da je Sunce nisko na horizontu, da bi se 22. decembra našlo na najnižoj tačci. Od tog momenta—a zbog njegovog niskog ugla i rotacije Zemlje—posmatračima izgleda kao da je Sunce zastalo u svom kretanju. Taj privid traje do 25. decembra, kada Sunce počinje ponovno da se uzdiže u pravcu sjevera po jedan stepen dnevno.

Poravnanje Tri kralja i Sirijusa sa izlaskom Sunca 24. decembra.

Na ovaj način mnogi sveci raznih kultura dijele smrt, rađanje, i odlazak u nebo kao što se to pripisalo Horusu i naravno, Isusu. Pored ovog perioda slavio se i period sličan Uskrsu, zato što po dolasku ravnodnevnice (u sjecištu nebeskog ekvatora i ekliptike), Sunce konačno pobijeđuje sile tame jer dan postaje duži od noći. Ma da su mnogobožci slavili tu ravnodnevnicu u periodu 21, 22 ili 23 marta, katolički Uskrs je utemeljen u Nikeji da padne prve nedjelje nakon punog mjeseca tj., izmedju 22 marta i 25 aprila. Pitanje je, ako već crkva tvrdi da zna sve detalje o životu Isusa uključujući i najmanje detalje oko raspeća, zašto taj dan nije fiksiran kao što je navodni dan rođenja, Božić? Zato što je glavni razlog ustvari bio taj da se ne dozvoli miješanje bilo čega 'čistog' u hrišćanstvu sa običajima Jevreja. Ujedno, ovdje je trebalo također umiješati malo astroteizma i paganizma obzirom da je idejni tvorac bio lično imperator Vizantije, Konstantin I, inače Rimljanin porijeklom iz naših krajeva, o kojem ćete čuti mnogo više nešto kasnije.

(Interesantno je dodati još nešto oko tri zvijezde pojasa Oriona, a koje se veže sa položajem tri piramide u Gizi. Mislim da su u pravu oni koji smatraju da je baza piramida postavljena sa namjerom da se ovo poveže, jer su tri piramide postavljene tačno onako kao i tri zvijezde: dvije od zvijezda su u paraleli, ali je treća nešto pomjerena naviše. Isti je slučaj za piramidama.)

Sve ovo i više od toga svakako znaju obje hrišćanske crkve, ali o tome se ne diskutuje. Ujedno, putem raznih pritisaka crkvenih grupa i pojedinaca punih vjerske energije i želje za ‘širenjem istine’ (sa malim ‘i’), mnogi dokazi i činjenice nailaze na teškoće i prepreke kako da se vjerno predoče javnosti. Ako pratite materijale o stvaranju mita oko Isusa, primjetićete da čak i renomirane TV organizacije (PBS, Discovery Channel, History, BBC), koje se bave snimanjem i prikazivanjem video materijala oko biblijskih događaja, izbjegavaju da detaljno iznose čisto naučnu stranu oko nalaza arheologa, antropologa, biologa, istoričara i stručnjaka iz drugih naučnih polja, nego se tu češće dovode i predstavnici religije, koji su valjda samim tim što su proučili Bibliju u poziciji da ravnopravno pariraju nepristrasnim naučnicima. Naravno, ovo treba shvatiti kao čisto poslovnu logiku nezamjeranja većini, obzirom da je na svijetu daleko više onih koji vjeruju od onih koji traže istinita objašnjenja.

Uticaj većine je jači, pa čak i određeni materijali postavljeni na Internet se ponekada vrlo brzo počiste. Još gore je sa Internet forumima tranzicijskih zemalja gdje se može do mile volje izmišljati sve lijepo o tome šta su neki proroci ili bog rekli ili mislili, ali nemojte da iznosite negaciju ili kritiku takvih pogleda. To onda spada u ‘vrijeđanje osjećanja većine’ pa to treba izbrisati. Širiti istinu ili bar zahtijevati da se izmišljene postavke raščiste je neprihvatljivo, dok se istovremeno postavljanje religijskih izmišljotina kroz dramatičan prikaz tzv., ‘biblijske istorije’ smatra edukativnim! Razlog za ovakve akcije uvijek polazi od istog: strah od istine. Da ironija bude veća, hrišćansko-judejska civilizacija se kolektivno zgrožava kada recimo komunistička Kina želi da cenzuriše Google, jer je to, zaboga, upereno protiv slobode informisanja! Ovakav cinizam se često susreće u svakoj pori društvenog života, bilo da se radi o nečijem javnom mišljenju izraženom na poslu, u štampi, političkom životu, u nekoj organizaciji, unutar vlade, u školstvu... ukratko, bilo kada i bilo gdje.

Da se vratimo istini oko naših religioznih naslijeđa. Dole je opis Horusovog začeća i rođenja. Isti je star otprilike 3500 godina, i nalazi se na zidovima Luksor Templa (Luxor, Egipat). Bog Tot (Thoth) proglašava da je djevica Izida (Isis) u blaženom stanju noseći Horusa. Knep (Kneph) ili ‘sveti duh’ je impregnirao djevicu (zvuči li nam poznato?). Infant Horus je u društvu tri kralja koji su donijeli poklone. U svojoj studiji Die Geburt des Gottkönigs, Egyptologist Dr. Hellmut Brunner (1913-1997), profesor teologije, arheologije i egiptologije na Univerzitetu u Tibingenu (Tübingen), opisuje ove scene iz Luksora po njihovom slijedu (neke su preskočene jer više ne znam ko je ko na ovom reljefu, i gdje je ko).

1. Boginja Hator (u sredini) grli kraljicu-djevicu, lijevo, dok je otac Amun prikazan desno.
2. Amun je desno sa drugom figurom (bogom Tothom ili Kraljem Thothmesom IV—nije jasno o kome se radi).
3. Amun (left) okrenut je i gleda u Totha koji drži svitak papirusa.
4. Kraljica sjedi na lijevo, Amun na desno, na platformi koju podupiru dvije boginje. Amun drži u ruci ankh (krst).
7. Toth najavljuje događaj kraljici.

A evo i reljefa Horusa sa svojih 12 pratioca... nešto kao dvanaest Isusovih apostola.

Mi znamo za značenje krsta kao osnov svega u hrišćanstvu. Međutim, ankh je kao simbol faraonske moći u drevnom Egiptu bio u upotrebi par hiljada godina prije hrišćanstva:

Dalje, svi hrišćanski sveci su uvijek prikazani sa oreolom oko glave, a oreol potiče od simbola Sunca koji je opet vezan za znake zodiaka. Postoji veliki broj verzija zodijaka—čak i kineski sa ‘Jin i Jang’—i svaki je podijeljen na 12 sekcija. Smatra se da su zodiaci nastali negdje prije tri milenija, a neki ih vežu i sa ranim faraonskim kalendarom.

U hrišćanstvu (kao i mnogo ranije u Grčkoj pa i Indiji), radile su se slike sa oreolom da bi takvim osobama potvrdile ‘svetost.’ Logično je predpostaviti da je Sunce bilo najranija inspiracija za takvo označavanje svetih osoba, što je kasnije i evropsko slikarstvo nastavilo da praktikuje bez da se razmišljalo od kuda je ovo došlo.

Umjesto ove kombinacije zmije i Sunca na Horusovoj glavi, na slikama i freskama svetaca raznih religija pojavljuje se oreol

Interesantno je da krstovi nisu uvijek isti kod katolika i pravoslavaca jer se zna da smo 'mi'—o bilo kojoj strani se radilo—uvijek religiozno bolji od drugih. Katolici imaju nešto jednostavniji krst kao što je gornji imidž faraonskog, a pravoslavci su uglavnom prihvatili onaj sa tri vodoravna elementa: na najvišem bi bio tekst (u slučaju Isusa, često bi stajalo ‘INRI’), srednja prečka je služila za zakivanje ili vezanje oko zglobova, a donja koja je služila da bi pružila potporu stopalama počinje se prikazivati na slikama tek negdje u šestom vijeku naše ere. Najniža potpora se na slikama i crkvenim krstovima prikazuje nakrivljena pod blagim uglom, što je u stvarnosti treća dimenzija krsta koji je u stvari izgledao ovako:

Evo i jedne crkve u Moskvi sa krstovima o kojima govorimo, gdje se treća prečka prikazuje pod uglom. Također obratite pažnju na to da je dio centralnog krsta upravo onakav kakav je dio zodijaka i uobičajen u pravoslavlju: sa Suncem kao krugom u centru glavnih linija gdje se iste ukrštaju.

Eto sada i to znamo. Da nastavimo.

Negdje skoro gledam TV program gdje nekakav katolički biskup sjedeći važno zavaljen u fotelju u svojem velelepnom uredu i okružen mnoštvom debelih knjiga, strpljivo i sa vrlo ozbiljnim izrazom na licu pokušava da objasni nama, gledaocima, da iz Biblije ipak ne treba uzimati sve doslovno?!? Naravno, ne objasni nam taj bogomdani tumač šta treba uzimati doslovno a šta ne. Lako mu je o tome govoriti danas, obzirom da bi ga prije nekoliko vijekova za takvu izjavu njegova vlastita braća spalila na lomači. Meni je ova izjava besmislena isto kao kada bi nekakav astronom ili matematičar tvrdio da je konačno riješio kako je došlo do Velikog praska, ali zahtijeva od ostalih naučnika da zanemare veći dio njegove formule koji su netačni jer nema potrebe baš sve uzimati doslovno!

Ipak, možda je dotični biskup u pravu? Samim tim se valja zapitati da li postoji mogućnost da je u Bibliji nešto predodređeno da se prihvati ili da se ne prihvati, ili da se jednostavno odbaci? Biblija je pisana i prepravljana vjekovima, novi tekstovi i korekciju se su stalno unosile, pa nema nikakve nade da je nekakav originalan skup božanskog materijala—a posebno onaj iz Jevrejskog naslijeđa—ostao nepromjenjen. Pitanje je da li možemo sa sigurnošću reći da li je takvo nešto učinjeno, te ko, kada, i zašto je to učinio?

Ko je sve učestvovao u ovome, to se nikada neće saznati. Ali za jednu osobu koja je imala ogroman uticaj sa sigurnošću znamo, a to je bio...