U mentalitetu hrvatskog katoličkog puka, poglavito onoga dijela koji živi u Bosni i Hercegovini, prisutno je koješta što nije njegovo vlastito. Osim onog pozitivnog iskustva koje se rađa u doticaju s drugačijima postoji dosta i negativnoga što se odavna udomaćilo. Tako se, na primjer, često može čuti psovka i zaklinjanje imenom Božjim: upravo suprotno od onoga kako su stari učili da se ne smije i da ne valja. Zato, uvjetno rečeno, možemo kazati da je svaka generacija od svojih susjeda ili naroda koji su bili «u prolazu», usvojila ponešto lošega i našla mu mjesta u svojoj memoriji. Istodobno je dio svoje tradicije i vjere potisnula u stranu. Jedna od takvih stvari jest pojam sudbine kojim (i) katolici tumače ljudske životne priče, poglavito ako su one čudne ili tragične.

Što je u potpunosti sadržaj ovog pojma nije posvema jasno, ali bi se pojednostavljeno moglo kazati kako se radi o predestinaciji. Po tomu je svakomu već unaprijed, čim se rodi, određeno što će u životu biti i na koji će način skončati. To znači da je uzaludno truditi se izmijeniti svoj životni tijek. Otuda se u narodu može čuti misao: «Kako ti je zapisano, tako će ti i biti». Ako bismo to prihvatili onda moramo kazati da ljudski život nije ništa drugo doli jedan tunel u koji rođenjem uđemo, a smrću iziđemo. Bez obzira koliko intenzitet naših doživljaja bio dinamičan, ipak sudbina nas vodi k određenom cilju. Drugim riječima rečeno, ne postoje životna raskrižja na kojima ćemo mi svojevoljno odabrati stranu kojom ćemo krenuti dalje. Sve to u konačnici rezultira zaključkom da čovjek nije potpuno slobodno biće. Jer ako mu je već netko ili nešto odredio, odnosno odredilo, što će se s njim dogoditi u sutrašnjici onda mu je oduzeta sloboda. A ako čovjek nije slobodan onda nije ni odgovoran za svoje čine. Umjesto njega odgovornost leži na onomu tko ili što, mu je propisao kojim će mu smjerom život ići. Dakle, čovjek nije ništa drugo nego rob – rob svoje sudbine, odnosno onoga tko mu je sudbinu kreirao.

Na vrlo sličan način čovjeka tretiraju i – na Zapadu vrlo popularne – istočnjačke duhovnosti kroz pojam karme. Iako ova sanskritska riječ, doslovnog značenja djelo ili djelatnost, na prvi pogled upućuje na čovjekovu odgovornost, ona ustvari ističe da je čovjek rob svojih prijašnjih života. Po sustavu reinkarnacije, u kojem će se sljedećem utjelovljenju čovjek naći ovisi o njegovoj karmi koju on stvara tijekom jednog života svojim mislima, riječima i djelima. Što to praktično znači dobro je opisao Joseph-Marie Verlinde u svojoj životnoj ispovijedi pod naslovom «Zabranjeno iskustvo». Prikazujući svoja duhovna lutanja u kojima je prošao kroz svijet istočnjačkih duhovnosti između ostaloga, opisuje jedan doživljaj u kojem je hodeći sa svojim guruom, na ulici jednog sjevernoindijskog sela, u mraku nehotice nagazio na umirućeg bolesnika. Htjevši mu pomoći dobio je ukor od gurua riječima: «Pusti ga, takva mu je karma!» Stoga nas ne treba čuditi zašto je toliko, na ulicama Calcutte umirućih, ljudi čekalo na Majku Tereziju.

Zaključno kazano jasno je da oba pojma, i sudbina i karma, u prvom redu čovjeka čine robom nekog višeg bića ili nekog prijašnjeg života, a potom ga oslobađaju svake odgovornosti za život njegovog bližnjeg. Ono što izostaje u perspektivi ovakvog življenja jest ljubav. Nje nema ni u relaciji čovjek – Stvoritelj, niti u odnosu čovjek – čovjek. No, šaljući svoga Sina u ovaj svijet Bog je pokazao koliko voli čovjeka. Zato on nije rob nego dijete Božje – sin i kćerka Nebeskog Oca; slobodno biće koje je odgovorno za svoja djela i čiji vrhovni zakon u odnosu prema drugom čovjeku treba biti: «Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga» (Mk 12,31). Kao slobodno biće čovjek se, dakle, svaki dan nalazi na raskrižju te svojom voljom može odlučiti činiti dobro ili činiti loše. I mora mu biti jasno da popravni, u vidu novog rađanja, ne će imati. Zato tek na kraju ovog življenog života, kada pogleda unatrag, može kazati da je to bila njegova sudbina ali da ju je on sam stvarao – (ne)odgovarajući na poticaje milosti Božje.

Katolički tjednik

KTA/KNI

Josip Vajdner   www.katolici.org