Radovanje proljeću i kršćanskoj obnovi

Siniša PUCIĆ

Dani uoči Uskrsa pozivaju kršćane na intenzivniju pripremu za proslavu najvećeg kršćanskog blagdana. Korizmena priprava u trajanju 40 dana dobiva svoj vrhunac u Cvjetnici, još zvanoj Nedjelji Muke Gospodnje, kada se slavi Isusov trijumfalni ulazak u Jeruzalem gdje je u petak nakon toga podnio muku i smrt na križu, a tri dana poslije uskrsnuo. Stoga, Cvjetnica pred vjernike stavlja svu dramu Kristove žrtve, koju je dragovoljno podnio za spas čovječanstva. Narod koji je na ulazu u Jeruzalem dočekao Isusa kao izbavitelja od rimskog okupatora, ne shvaćajući njegovu božansku misiju za otkupljenje svakog čovjeka od grijeha i smrti, samo nekoliko dana kasnije razapeo ga je na drvenom križu.
No, zanimanje privlače vanjski znaci odobravanja naroda zbog Isusovog dolaska, koje su izrazili mašući palminim i maslinovim grančicama. U spomen na taj događaj, proslavu Cvjetnice obilježavaju procesije s blagoslovljenim palminim i maslinovim grančicama. Maslina je s vremenom postala simbolom mira, života, obilja, vječnosti, zdravlja, učenosti i mudrosti. Neobično važna i gotovo besmrtna, u očima ljudi mogla je nastati samo božanskom voljom pa su je u mitovima stvarali bogovi, a u kršćanstvu je, primjerice, simbol Božje providnosti.
Prema nekima, cvijeće je, uz palme ili umjesto njih, prispjelo na Cvjetnicu iz pretkršćanskog radovanja proljeću te je posvećivanje palminih, maslinovih ili drugih grana očito običaj koji vuče korijene iz poganstva. To tvrdi i Inoslav Bešker u svojoj knjizi »Goli blagdani« gdje jasno kaže da je ovaj blagdan danas dio kršćanstva jer se ukidanjem običaja nije htio izazvati otpor naroda. Od brojnih običaja povodom Cvjetnice ističe se djevojačko umivanje u proljetnome cvijeću koje je nabrano u polju ili ispred kuće i stavljeno u lavor. Čak su i djeca ustajala prije izlaska Sunca i umivala se u hladnoj vodi u kojoj je bilo mnogo cvijeća.

www.glasistre.hr