ŽRTVA MALENIH I NEDUŽNIH

 

 

- (Gledajući malenu kako slatko i zadovoljno siše, već gotovo u snu, pomislih: koliko li djece na svijetu trpi. Srce mi se stislo na tu pomisao i potekle su mi suze. Gospodin Isus mi progovori:)

 

 

Da, Moji maleni, Moji najdraži pomagači. Najdraži prinos Stvoritelju svome. I ne znaju, nisu svjesni, koliko radosti priređuju svome Otkupitelju.

 

Suosjećam s tobom, dušo. Tvoje srce je samo srce jedne majke osjetljive na svjetska zbivanja. To srce često nije kadro samo od sebe vinuti se u Božje sfere, u nešto kudi­kamo više i veće. To može jedino srce koje Ja svojom milošću usišem u svoju orbitu. Onda to srce dobiva novu, Božansku, inteligenciju i - tako produhovljeno - može razumjeti u većoj mjeri Božji plan i Božju nakanu sa svakom žrtvom, i zašto Vječni Otac dopušta žrtvu osobito ovih malenih i nedužnih bića što su tek ugledala svijet, a već bivaju zlostavljana i ubijana.

 

Budi u miru, u Mom slatkom miru i potpuno radosna. Ovo je tebi, ljubljena zaručnice Moga Srca, gotovo nerazumljivo i odatle tuga u tvojoj duši. No strpi se još malo, još samo malo, ma gotovo neznatno, i sve će ti se objasniti. I vjeruj svom Spasitelju! Ništa me više nećeš pitati, sve će ti biti jasno u cijelosti.

 

O, kolike li sreće za sve te dušice, kolike li sreće za sve duše koje su barem malim prinosom sudjelovale u Spasiteljevoj otkupiteljskoj ljubavi!

 

Daj, dušo ljubljena, da trpim u tvome tijelu. Dopusti! Ja, Bog, molim te to. Dopusti još malo - i gotovo! Više neće trebati, više neće biti potrebno.

 

Ljubim te, budi radosna i u miru! Radi s ljubavlju!

 

 

16.9.1997.