VJEČNA LJUBAV MORA DOBITI ZADOVOLJŠTINU

 

 

 

 

- Ljubljeni moj Oče, Oče svega svijeta, Oče svake utjehe! Evo službenice Tvoje, sluškinje koja se u svoj svojoj bijedi usuđuje Tebi, Vječni, uputiti ovu molitvu ako je Tvoja sveta volja u skladu s našom prošnjom.

 

Pomozi, ljubljeni Oče, ovom svom djetetu, maloj Tatjani. To je Tvoje ljubljeno čedo koje si, Gospodine Jedan i Trojedini, s neizrecivom ljubavlju stvorio i udahnuo mu dušu. Pohiti, Go­spodine, radi presvetih rana Tvoga Jedinca, radi Njegove proli­vene predragocjene Krvi, pohiti i pomozi!

Bože naš, kojemu je sve moguće, koji sve vidiš i prije nego što jest, koji svjetove premještaš, molim Te, ako je to Tvoja sveta volja, obznani!

 

 

Dijete ljubljeno, s tobom sam.

Moj Mir tebi!

 

Uistinu, dijete, ovo sad što se događa ovdje na svijetu, nije bilo nikada prije u povijesti ljudskog roda, a neće ni biti.

Vi, djeco Moja ljubljena, teško, vrlo teško možete to i naslutiti, a kamoli da spoznate!

 

I kad bi Mojom milošću neka duša od vas mogla vidjeti ono što Ja, Bog vidim i čujem, teško da bi ostala na životu.

Sada se odvija odlučujuća bitka ovdje među vama.

 

Ja, Vječni, dopustio sam, te su sva paklena vrata otvorena, i knez tame radi što ga volja.

Vidiš, kćeri ljubljena, zašto je po­trebna ispovijed, zašto je potrebna zadovoljština, Meni, Bogu toliko nužna da bi vaše uvrede bile izbrisane.

 

To je nama nebesnicima tako savršeno jasno kao, recimo vama, kad dijete povuče svoj prstić preko oštrice noža te poteče krv, - jasno vam je da se dijete porezalo.

 

Svaki učinjeni grijeh, svaka opačina, svetogrđe, psovka, sva vaša bogohuljenja tokom života vaših pređa, (a oni i vi ste jedno), sve mora dobiti oproštenje Mene, Oca Stvoritelja. Ako to ne bude, ti grijesi su neizbrisani.

 

Da, duša može zbog počinjenih grijeha otići u pakao ako se ne pokaje i ne pokaže ni najmanje volje za pomirenjem sa Mnom.

Ali ti grijesi, te opačine, jednom riječju uvrede nanesene vječnoj LJUBAVI ostaju na tom pokoljenju.

To je kao nasljedna bolest, rana. Prelazi s koljena na koljeno. Zaustavlja se kod najmlađeg izdanka jednog pokoljenja.

 

Zašto u ovom stoljeću Moja dječica toliko trpe i umiru? Trpe od svih mogućih bolesti, od nakaznosti. Toliko njih se rađa, vi biste rekli nesposobnih za život, ili su pak toliko bolesni da im život ovdje na zemlji ima jedinu svrhu: otkupiti grijehe svojih pređa.

 

Da, tako to biva. Moji najmiliji, najmanji, najnemoćniji uvijek i najviše stradavaju. Dušo, Ja da hoću, mogao bih tu intervenirati, ali to se protivi Mojoj Božanskoj naravi.

Vječna Ljubav, a to sam Ja, Bog, mora dobiti zadovoljštinu. To je u skladu s Mojom poli­tikom.

 

Gledaj, dušo ljubljena, - svaki grijeh, i onaj najmanji, svako neslaganje s Mojim zapovijedima, svako kršenje Moga zakona, svako negiranje i povreda Ljubavi je u pravom smislu ZLO i dolazi od ZLOGA.

 

Drugim riječima, to je njegov virus. Duša zaražena tim virusom postaje bolesna i kao bolesna umire, a da Ja, Bog, nisam dao protulijek za uništenje toga virusa.

Taj virus putuje dalje s koljena na koljeno, iz jedne generacije na drugu i tako redom.

 

(Moja misao: Zar je to moguće?)

 

Da, moguće je, apsolutno moguće. Vaša krvna veza to omogu­ćava. I kako se duša za dušom ne ispovijeda, a u užasnom je grijehu tj. virusu, on se redom seli iz jednog pokoljenja na drugo.

Na posljednjem, najmlađem pokoljenju izbijaju ovako vidlji­ve posljedice.

 

Dijete nije krivo, naprotiv! Ja sam u svojoj Bo­žanskoj milosti poštedio majku da ne rađa. Usprkos tome ona se liječila i dobila to dijete. Ovo opet potvrđuje to da sam vam, djeco Moja ljubljena, u potpunosti dao slobodnu volju.

 

- Gospodine, što je s djetetom?

 

Reći ću ti, mada je to prilično teško za tebe. Moja će te milost osnažiti. Sotona ne da djetetu Mira.

 

- O Bože, zar je to moguće?

 

Da, moguće je. To je tako.

 

- Ljubljeni Oče, ima li tome lijeka?

 

Mojom milošću ima: Svete mise u naknadu za uvrede što se nanose VJEČNOJ LJUBAVI, tj. Meni, Bogu.

 

- O Bože, Bože ljubljeni... sva sam u muci.

 

Znao sam dijete, to je za tebe preteško. Ali budi u Miru! S tobom sam, Ljubim te.

 

-Oče, oprosti... što ću te ovo pitati... Znam da Ti, Vječni, ljubiš sve duše, baš sve. Ljubiš li dušu tog djeteta kad sve to dopuštaš?

 

Dijete ljubljeno, kćeri mila, o koliko ljubim tu dušicu koja će, eto na svojim nejačkim leđima Meni, Bogu, donijeti otkupninu za cijeli jedan rod.

Budi u Miru!

Reci sve ovako kako sam ti

Ja, Bog vječni, odredio.

 

Ljubim te, radi sa Mnom!

 

  

28.11.1997.