Uglavnom, ugrubo uzevši, postoje tri pozicije; jedna koja zastupa striktni determinizam, i po ovom mišljenju naši su postupci u životu na neki način determinirani, predodređeni, bilo prirodnim zakonima, ili onim Božjim. Druga pozicija zastupa posve suprotni stav, apsolutne slobode volje, dakle indeterminizam. Po ovom mišljenju mi svoje životne putove biramo sami, odabirom određenih akcija, činjenja ili nečinjenja određenih postupaka u datom vremenu. Treća pozicija nastoji izmiriti dvije oprečne pozicije apsolutnog determinizma (sudbine) ili apsolutnog indeterminizma (slobodne volje).
Ova treća pozicija se naziva kompatibilizam, i ovaj pravac uglavnom govori o tome, kako je moguće izmiriti determinizam (predodređenost) sa slobodnom voljom. Dakle, po ovim potonjima, moguće je slobodno djelovati, ali su ti akti ipak bili na neki način predodređeni. Ova posljednja pozicija je svojstvena nekim teološkim sistemima. Bog je krajnji vladar naše sudbine i mora barem dopustiti izbor koji ljudi čine, smatraju oni; u isto vrijeme Bog drži ljude odgovornima jer po ovom pogledu, ljudi čine moralni izbor između dobra i zla.
Povijesno gledano, determinizam je bio prevladavajući pogled. Njega su zastupali veliki broj filozofa različitih struja i smjerova (stoici, B. Spinoza, T. Hobbes, novovjekovni materijalisti). U principu, ovaj pogled se izvodio od teorije o uzročnoj povezanosti svih zbivanja u prirodi, pa su ga tako zastupali materijalisti. Oni su navodili kako ljudsko djelovanje ovisi o utjecajima fizičke okoline, socijalne sredine, gena (nasljeđa) i sl. S druge strane, radikalni determinizam su zastupali i idealisti, odnosno religiozno nastrojeni mislioci, po kojima je naša sudbina neumoljivo i u potpunosti predodređena Božjom voljom. Indeterminizam je bio mnogo rjeđe zastupljen kao filozofski pogled, a nešto više tek u posljednje vrijeme, kada je pomoću Heisenbergovih principa neodređenosti u kvantnoj fizici ipak na neki način bio 'dokazan' indeterminizam na subatomskoj razini.
U teozofiji i spiritualnoj astrologiji danas je uglavnom zastupljen kompatibilizam, dakle mišljenje da ne postoji konflikt između sudbine i slobodne volje. Sudbina se uzima kao naš krajnji potencijal, dok slobodna volja definira djelovanje koje možemo poduzeti prema ispunjenju naše sudbine. Smatra se da sudbina i slobodna volja nisu u konfliktu, zato jer nastupaju sa različitih razina. Mi naravno ne možemo znati našu sudbinu na razini naše individualne svijesti.
Neki astrolozi isto tako razlikuju našu unutarnju sudbinu (određenu natalnim horoskopom) i našu vanjsku sudbinu (određenu tranzitima, odnosno kutnim odnosom planeta koje se gibaju u sadašnjosti sa pozicijama planeta u trenutku rođenja.
Spiritualna astrologija, kao što je već bilo isticano u prethodnim postovima, zasnovana je, i neodvojivo je povezana s konceptom karme. Karma je upravo ono što smo već stvorili našim akcijama u prošlosti, a što polučuje rezultat u budućnosti. Jednostavno – budućnost je utemeljena na prošlosti. Značajni događaji u našem životu kao što su rođenje, smrt ili duhovna inicijacija su na neki tajnovit način povezani sa sudbinom. Nečiji fizički izgled, nasljeđe, i društveni položaj su u biti predodređeni, već prije našeg rođenja. No, s obzirom da u nama postoji i božanska iskra, u svakom je od nas prisutna kao potencijal ta božanska iskra, koja nas može odvesti na put duhovnog razvitka i napretka.
Eminentni astrolog Alan Leo ustvrdio je kako astrologija ne podučava fatalizam. «Mi nismo posve vezani; s druge strane, nismo ni posve slobodni. Ograničeni smo u prvom redu našim neznanjem. Sve naše nesreće dolaze kao posljedica našeg nesavršenog znanja. Kada bi imali čak i samo malo više znanja, bilo bi i manje patnje.»
Shodno tome, naša djelovanja slijede trag naše vlastite karme, no naša je volja u svakom trenu slobodna, da oblikuje našu buduću karmu. Tako, astrologija ne veli da se neki događaj mora apsolutno dogoditi, već daje dobre i loše tendencije, a koje onda mogu biti usmjeravane ili modificirane kroz naš svjestan napor.
H.P. Blavatsky je istaknula da «karma nije samo naš neprijatelj, koji nas slijedi u lošim situacIjama, već i onaj koji donosi nagrade za naš svjesni napor usmjeren k dobrim djelovanjima». Zakon djelovanja prema tome upravlja kako čitavim univerzumom (makrokozmosom), tako i našim tijelom kao mikrokozmosom. Volju možemo poistovjetiti sa karmom, a ona ima izvor u vječnom principu univerzuma.
26.07.2009.
bglavac
edin.kecanovic
