Što se tiče obiteljskih veza, one su obično mnogo osobnije po svojim značajkama od nacionalnih; članovi onih obitelji koji su ostvarili bliske osjećajne veze u jednom životu teže k tome da se opet u narednim životima inkarniraju kao članovi te obitelji. Nekad se te veze vrlo uporno ponavljaju, život za životom, tako da su i sudbine dvaju osoba intimno povezane u slijedećim inkarnacijama.
Da se ponovno vratimo nacionalnoj karmi, odnosno stvaranju ozračja rata, revolucija i različitih vrsta društvenih nemira i pobuna. Čini se da do ovakvih pokreta na širem području i koje uključuje veći broj ljudi dolazi uslijed malignih mislenih formi destruktivnog karaktera. Kada se one skupljaju na astralnoj razini (a znamo da je pravilo da misli slične prirode teže k okupljanju) njihova energija može se prebaciti i na fizičku razinu, dovodeći do masovnih gibanja, maloprije navedenih. Ti događaji, jasno, se odražavaju i na kolektivnu karmu, i ona se može izraziti kao razne velike nesreće i tragedije, koje onda pogađaju potomstvo te nacije. Dakle, i u kolektivnom smislu vrijedi da je čovjek odgovoran za svoju sudbinu, isto kao i na individualnom planu.
Shodno tome, može se vidjeti i razjasniti primjerice epdemija bolesti, ali i kriminala, koje pogađaju određenu zemlju. Može se vidjeti to jasno na primjeru SAD, koji je svoju agrasiju na vanjskom planu platio velikom stopom kriminala i ubojstava na unutarnjem planu. Dakle, ono što se događa na astralnom planu je da mislene forme ljutnje, bijesa, straha i mržnje teže k okupljanju i djeluju na fizički plan, donoseći jedan zatvoreni krug zločina i nasilja. Tako se događa da se zločini počinjeni na vanjskom planu, težnjom za imperijalističkom ekspanzijom vraćaju u formi unutrašnjeg nasilja, i spirala zločina se tako stalno nastavlja.
Ono što pridonosi usponu, kao i padu pojedine nacije, koja je u pojedinom razdoblju povijesti predstavljala svjetsku supersilu, nije ništa drugo nego kolektivna karma te nacije. Od Egipta, pa Babilona, Medo-Perzije, Grčke i Rima, pa sve do suvremenih supersila, od kojih je aktualna SAD. Može se prepostaviti, da će neumitnim zakonom karme i ova supersila doživjeti svoj pad.
I prirodne katastrofe, poput velikih potresa, vulkanskih erupcija i poplava, - sve su one prije rezultat nagomilane kolektivne karme, dakle, nagomilanih negativnih tokova svijesti na širem kolektivnom planu.
Kao zaključak se nameće, da na širem nacionalnom planu, stvara se jedno ozračje koje u mnogome korespondira sa akcijama nacije u prošlosti, sa nasionalnom tradicjom, običajima, mentalitetom, i to jasno ima upliv na kolektivnu svijest nacije kao cjeline. Mnogi su se ratovi do sada događali baš zbog tih razlika među nacijama – vrlo je česta razlika u religijskim pogledima, i ako pogledamo žarišta posljednih ratova, a i onih koji zadiru duboko u prošlost, mogu se vidjeti te razlike, pa i unutar samih nacija, koje su podijeljene različitom religijskom pripadnošću.
Tako, obično se govori da različiti običaji i kulturne tradicije pridonose bogatstvu neke zemlje. Da, ali te razlike i te kako pridonose i izbijanju ratova. I shodno tome, težnja k jednom duhovnom jedinstvu čovječanstva nije nešto negativno, kao što to mnogi nacionalisti vide. Upravo suprotno, kada bi se dogodila jedna svjetska država, sa jednom vladom i jednom vojskom, duhovno ujedinjena jednom religijom, tek bi tada nestali ratovi. A kao što smo vidjeli i na stranicama ovog bloga, velike religije svijeta nisu drugo, nego zbirka praznovjerja. A ljudi su u ime tog i takvog praznovjerja skloni i ubijati pripadnike druge nacije, ili pak svoje vlastite, ako pripadaju drugoj religiji, ili drugom ogranku iste religije. Moje je viđenje da se loša karma nacija, kao i ratovi mogu prevladati težnjom za kozmopolitizmom i gajenjem nadnacionalnih osjećaja. Kada bi se veći broj ljudi osjećao prvenstveno građanima svijeta, onda bi i nestale podjele, i zavladao bi svjetski mir.
27.07.2009.
bglavac
edin.kecanovic
