S.S.Doliwa

 26.3.

Mnoga indijanska plemena imala su visoku etiku i poštovanje prema prirodi, a živjela su u ljubavi.

Usprkos tome, bijeli ih je čovjek uništio. Većina Indijanaca živjela je u ljubavi, a bijelci, suprotno tome, u mržnji – a ipak se čini da su posljednji pobijedili.

Kako se to slaže s Mojim učenjem, da ljubav uvijek pobjeđuje?

Ako ne uzmeš u obzir učenje o reinkarnaciji, nikada nećeš moći razumjeti Božanski plan. Bez reinkarnacije, život ne bi imao smisla. Stvaranje skupa sa Stvoriteljem, bilo bi okrutno.

To međutim, ne može biti, jer Bog je čista ljubav.

Da bi pojasnio gore navedena, prividna nesuglasja, započet ću s krajem koje doživljava svako pojedino tijelo.

Zbog reinkarnacije, smrt ne znači ništa apsolutno. Smrt je granica između jednog stanja postojanja i drugog. Ti ideš u smrt i rastaješ se od svog tijela. Ti dolaziš od smrti i primaš novo tijelo. Takozvani „jadni“ Indijanci išli su u smrt i primili svoje patnje desetorostruko , da veoma dugo borave u duhovnom svijetu, u blaženstvu.

Suprotno njima, mnogi su bijelci nemilosrdno ubijali Indijance iz pohlepe.

Oni su te ljude prezirali zbog njihove boje kože.

I oni su jednog dana morali umrijeti.

U sljedećim životima mnogi od njih su kao crni robovi došli u zemlju koju su u prijašnjoj inkarnaciji tako nemilosrdno osvojili, te su morali na vlastitom tijelu doživjeti brutalnost, koju su sami – nešto ranije – širili.

Živi u ljubavi. Umri u ljubavi, i ti si slobodan od svih vezanosti – osim vezanosti za Mene.