S.S.Doliwa

 

6.10.

 

Sloboda je odlučujući pojam u ljudskom životu.

Čovjek voli svoju slobodu i čini sve što je u njegovoj moči da bi tu slobodu zadržao ili čak proširio.

U mnogim slučajevima, međutim, smatra svojom slobodom ono što je, ako dobro pogledamo, njegova tamnica.

Pod slobodom mnogi shvaćaju slobodu da rade ono što hoće – tj. da ispune vlastite želje što je brze i potpunije moguće.

Drugim riječima: oni žele biti slobodni da bi bili robovima svojih želja.

Želje imaju osobinu da se osamostale, odnosno da se sve više množe.

Navodna sloboda postaje sve manjom, kavez sve tjesnijim.

Zbog sve veće sputanosti ti prije ili kasnije osjetiš da se nalaziš u slijepoj ulici. Taj se proces može protezati kroz više života. No, bilo kada osjetit ćeš žeđ za pravom slobodom.

Tada počinješ tražiti neku duboku istinu i nalaziš Božanske zakone koji kažu da se prava sloboda sastoji u odvraćanju od svjetovnog i predanosti Bogu.

Već samim nalaženjem te istine ti stječeš više slobode.

Ti međutim još nisi slobodan, jer ne znaš tko si, otkuda dolaziš i kamo ideš.

Zato u to vrijeme živiš prema zakonima koje je netko drugi  

uspostavio. Tek kada ukloniš dualnost, ono što te dijeli od Boga, tek kada rastočiš varku i ne samo spoznaš , nego i doživiš da si Bog, prema čijim Zakonima se ravnaš, tek si tada stvarno slobodan.