Svijet poznaje mnoge oblike viteštva. Ali, počevši od indijskih kšatrija, normanskih, španjolskih, pa sve do pretkolumbijskih južnoameričkih redova vitezova, malo koji je ostavio toliki utjecaj kulturu kao japanski Bushi – poznatiji kao Samurajski red.

Nastavši kroz burnu povijest japanskog otočja, punu ratova, samurajski se red stvarao stoljećima i to ne samo mačem. Djelovanjem na svim poljima tražilo je ništa manje od izvrsnosti – pretpostavljajući da je vidljiva ljepota samo odraz nutarnjeg sklada, a proces postizanja takvog stanja važnijim od djela kojem se teži. Hrabrost, ispravnost, suosjećajnost, uglađenost, istinoljubivost, čast, obrazovanost, samokontrola smatrani su mjerilima kvalitete pojedinca i njegovog stupnja razvoja.

Bushido - put samuraja – kodeks je moralnih načela kojih su se vitezovi trebali pridržavati. To nije pisani kodeks i češće je riječ o neizgovorenim i nezapisanim uputama koje nisu tvorevina jednog uma, već desetljeća i stoljeća viteškog života.

Inazo Nitobe – u uvodu svog djela "Bushido – duša Japana" kaže:

"Viteštvo je cvijet jednako autohton na tlu Japana kao i njegov simbol, trešnjin cvijet. Ono nije sasušeni primjerak drevne vrline sačuvan u herbariju naše povijesti nego je još uvijek živi predmet moći i ljepote među nama. Iako nema opipljiv oblik ili formu, ipak ispunjava mirisom moralnu atmosferu i osvješćuje nam to da smo još uvijek pod utjecajem njegove čarolije..."